O svetom Mateju: bivši carinik, apostol, evanđelist
Marito Mihovil Letica - Zagreb
Služba carinika redovito se povezivala s nepoštenjem, korupcijom, k tome je bila obilježena suradnjom s okupatorskom rimskom vlašću te su zbog toga carinici u narodu slovili kao tlačitelji i grešnici, čak su smatrani, u posve određenome smislu, obredno nečistima. Tako nas u 9. poglavlju evanđelja izvješćuje Matej o svojemu gorkom i u isti mah blaženom, obraćeničkom i spasonosnom iskustvu:
″Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: ′Pođi za mnom!′ On usta i pođe za njim. / Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: ′Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?′/ A on, čuvši to, reče: ′Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.′″ (Mt 9,9-13)
Isus je time pokazao da je otvoren prema svima i nitko nije isključen, jer i ònī dotad društveno isključeni mogu se uključiti i sjesti za Isusov stol ako ih vodi čistoća raskajanoga srca i vjerničko predanje kojim svesrdno slijede Isusov put. Bogočovjek Isus Krist doziva i, recimo to tako, ″autsajdere″ da sjednu za njegov stol i budu mu sustolnici u predokusu kraljevstva nebeskoga, kako Matej običava nazivati kraljevstvo Božje.
Matej je pisao evanđelje među Židovima i za Židove, koji su dobro poznavali Sveto pismo Staroga zavjeta. Htio je dokazati da je upravo Isus Bogom obećani Mesija u kojemu se ostvaruju i obistinjuju sva starozavjetna proročanstva i obećanja, u kojemu se ne samo ispunjavaju nego i dovode do savršenstva ″Zakon i Proroci″. Isusovim rodoslovljem na početku Evanđelja dokazuje Matej da je Isus potomak Davidov po tijelu, da se djevičanskim Isusovim začećem ispunjava Izaijino proročanstvo, a rođenjem u Betlehemu proročanstvo Mihejevo i tako dalje. Ovo evanđelje, što ga možemo prikazati kao dramu o kraljevstvu nebeskom, sastavljeno je od pet dijelova, koji su svojevrsne ″knjige″, a Matej ih je pisao imajući pred očima starozavjetno Petoknjižje.
Mateju se pripisuje evanđelje koje je prvotno napisano na aramejskome jeziku oko 70. godine, ali nije sačuvano, nego je sačuvana redakcija na grčkome, nastala nešto kasnije, između 80. i 90. godine. Predaja nam kaže da je sveti Matej nakon Judeje nastavio apostolsko i misionarsko djelovanje u Arabiji i Etiopiji, gdje je i podnio mučeničku smrt. Od 954. njegove se relikvije nalaze u talijanskome gradu Salernu, a oko 1080. položene su u crkvu podignutu njemu u čast, koju je osobno posvetio sveti papa Grgur VII. Evanđelist Matej prikazuje se u ikonografiji simbolom anđela, odnosno kako uz anđelovu nazočnost piše Evanđelje. Štuje se kao zaštitnik gradova Salerna i njemačkoga Triera, k tome carinika, poreznika, stražara, bankara, brokera, računovođa i drugih. I naposljetku valja reći da ime Matej na hebrejskome znači ″Božji dar″. Mogli bismo primijetiti da je taj Božji dar Matej shvatio i živio kao Bogom dani i zadani zadatak da pođe za Isusom i svesrdno ga slijedi.
