Blagdan Velike Gospe i Gospino mjesto u povijesti spasenja
Marito Mihovil Letica
Potrebno je uvodno napomenuti da povijest spasenja nije nešto od nas odvojeno, što stoji pokraj ili iznad povijesti – nego je ljudska povijest ujedno povijest spasenja. Tako su neraskidivo i sudbonosno povezani ljudsko i božansko, zemaljsko i nebesko.
U okrilju povijesti spasenja velika je uloga Blažene Djevice Marije, koja je štovana od samih početaka Crkve. Riječi molitve ʺPod tvoju se zaštitu utječemo, sveta Bogorodiceʺ, poznate su već od 3. stoljeća, a štovanje Djevice Marije u bogoslužju raširilo se i uzelo maha uvelike zahvaljujući Efeškomu saboru, koji je 431. sazvao car Teodozije II., a održan je uz predsjedanje Ćirila Aleksandrijskoga. Uz ostale saborske odluke, svečano je utvrđeno da Mariji – majci Bogočovjeka Isusa Krista – pripada naziv Bogorodica, izvorno grčki ʺTheotókosʺ. Nekoliko se godina nakon toga u Jeruzalemu i Betlehemu dana 15. kolovoza slavila Marija Bogorodica, a to slavljenje uskoro u Jeruzalemu postaje blagdan Usnuća Marijina. Pred kraj 6. stoljeća, odlukom cara Mauricija, blagdan se počinje slaviti u cijelome Bizantskom Carstvu. Mnogo godina poslije, krajem 7. stoljeća, papa Sergije I., podrijetlom Sirijac, bizantski je blagdan Usnuća Marijina uveo u rimsku liturgiju za dan 15. kolovoza te je uključio nove molitvene obrasce za misu, gdje je izrijekom riječ o Marijinu uznesenju na nebo. Sergijevi molitveni obrasci ušli su u ʺGrgurov sakramentarʺ.
Što slavimo na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije ili blagdan Velike Gospe, koji je u Republici Hrvatskoj ujedno i praznik, neradni dan? Slavimo važan događaj u povijesti spasenja, slavni događaj koji osobito povezuje zemlju i nebo: Djevica Marija, nošena posebnom i navlastitom milošću svemogućega Boga, nije okusila trulež smrti, nego je njezino bezgrješno tijelo, koje je proslavljeno djelovanjem Presvetoga Trojstva, ujedinjeno s bezgrješnom dušom, uzdignuto u nebo – odakle Marija kao nebeska kraljica vlada uz Isusa, slavi Boga te nas zagovorima čuva i spašava.
Tako je papa Pio XII. dana 1. studenoga 1950. u Apostolskoj konstituciji ʺMunificentissimus Deusʺ objavio ʺex cathedraʺ istinu katoličke vjere: ʺProglašavamo, objavljujemo i definiramo, kako je Bogom objavljena dogma da je Bezgrešna Bogorodica uvijek Djevica Marija, završivši put zemaljskog života, bila tijelom i dušom uznesena u nebesku slavuʺ (DS 3903).
Evanđelja i drugi novozavjetni spisi ne dohvaćaju se toga događaja, osim u 12. poglavlju ʺOtkrivenjaʺ ili ʺApokalipseʺ gdje čitamo: ʺI znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezdaʺ (Otk 12,1). Nakon nekoliko redaka čitamo i ovo: ʺZbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.ʺ (Otk 12,9)
Crkveno učiteljstvo tumači taj prizor ne samo kao posljednji trijumf Crkve nego i opis Marijine pobjede nad smrću. U skladu sa svime rečenim, imamo dostojno proslaviti blagdan Velike Gospe, njezin veličanstveni trijumf u povijesti spasenja.
