Svetkovina Krista Kralja svega stvorenoga

Vlč. Zvonimir Martinović

Braćo i sestre, svetkovina Krista Kralja svega stvorenoga donosi odlomak Evanđelja koji govori o posljednjim momentima Isusovog zemaljskog života. Možda je malo neobično slušati kako se slavlje današnje svetkovine, jedne od najvećih u liturgijskog godini, temelji na događaju križa kao znaku patnje, ali s križem je započela Isusova pobjeda nad smrću i naše spasenje. Kada je Isus, gledajući zločinca pored sebe, izgovorio: „Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“, i mi sami dobili smo sigurnost da zemaljski život nije i neće biti završetak svega. U tom obećanju što ga je dao zločincu koji je visio pored njega na križu, Isus je i nama potvrdio smisao nade u život vječni.

Dakle, Crkva danas slavi svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja i usmjerava naš pogled prema Isusu na križu i dvojici zločinaca pored njega. I nije to baš neka slika kralja, jer kakav je to kralj kojemu je prijestolje drvo križa, kojemu je kruna umjesto zlata trnoviti vijenac? Kakav je to kralj koji nema žezla i dvorca, koji nema svoje vojske?

Zapravo gledamo Isusa na križu i shvaćamo da je križ poveznica neba i zemlje. Zabijen u zemlju, ali usmjeren prema nebu. Takvi smo i mi sami. Stojimo na zemlji, zagledani prema gore, usmjereni prema nebu. I svakog dana u molitvi Gospodnjoj molimo: „Dođi Kraljevstvo tvoje!“ i nastavljamo: „Budi volja Tvoja. Kako na nebu, tako i na zemlji!“

Da bi doista na zemlji bilo kao što je na nebu, mi smo tu. Zato smo na zemlji. To je naša zadaća. Učiniti koliko god možemo da bude kako na nebu, tako i na zemlji. Kršćani su pozvani suobličiti zemlju nebeskim vrijednostima. Mi smo, dakle, kao križ Isusov – stojimo na zemlji, zagledani u nebo. Kršćani povezuju zemlju i nebo, mjesto svoga sadašnjeg boravišta i budućeg života, stoga se ja sada zajedno s vama pitam: Koliko smo zemlju doista oplemenili, koliko smo zemlju uljepšali nebeskim vrijednostima?

Baš i nismo na putu po kojem život na zemlji postaje sve sličniji onom na nebu. Dakle, vjernici, kršćani posebno, dužni su govoriti i stajati na strani zdravog razuma, moralnih vrijednosti i pozitivnih zakona života. Samo tako možemo suobličiti zemlju Božjem Kraljevstvu i samo tako će se vidjeti da je Isus Krist kralj i vladar u našem životu, kad formiramo svoju savjest po Božjem zakonu i to pokažemo konkretnim, pozitivnim postupcima.

Nemojte, braćo i sestre, gubiti vjeru da možete uvijek svojim glasom pomoći u formiranju pozitivnog društva, utemeljenog na moralnim vrijednostima.

Nemojte se voditi čestim teorijama je sve već unaprijed dogovoreno, isplanirano, da ne možemo „mi mali ljudi“ utjecati na ništa. Nismo mi mali, Bog nas je stvorio za velika djela. Nemojte gubiti smisao i vjeru da dobro može zavladati na zemlji.

Možda se ponekad u životu ponašamo drugačije, ponekad živimo bez povjerenja u Boga. Pa roditelji gube nadu da će upisati djecu u vrtić jer se već unaprijed zna za koga su ta mjesta, u školi ne moraš učiti jer kasnije ionako neće biti posla u struci, na fakultet će se upisati tatini sinovi umjesto pametne djece, posao će dobiti samo podobni, a ne sposobni, neću izaći na izbore jer se zna i bez mene tko će pobijediti, nogometna utakmica je već unaprijed dogovorena, jer je sudac navodno s nekim postigao dogovor… na kraju i grobno mjesto valjda se zna čije će biti bliže nekoj kapelici jer to je u narodom mišljenju brži put prema spasenju.

Braćo i sestre, nemojte tako živjeti i nemojte tako učiti svoju djecu. „Dođi Kraljevstvo tvoje… da na zemlji bude kako je na nebu“ - to je molitva koja nam daje nadu da se sve može izvesti na dobro i da Bog vodi naš život, a ne ljudi. Pa čuli smo Evanđelje danas i uvijek se zato sjetimo onog razbojnika koji je u posljednjem trenutku svoga života, doslovno posljednjem, zavapio Isusu: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!“ i već je tada dobio obećanje da je njegova molitva uslišana. A po ljudskom sudu bio je zločinac, po unaprijed poznatom zakonu znalo se kakav ga kraj čeka. Ali Isus mu u zadnjem trenutku govori: „Ne brini, spasit ćeš se, bit će onako kako ja kažem, a ne ljudi“.

Braćo i sestre, Kraljevstvo je Božje već ovdje i sada ostvareni novi odnos među ljudima, na temelju zapovijedi ljubavi. Dopustimo Isusu da zavlada i našim životom. Potrudimo se već danas pokazati da smo dostojni vječnog života s njim, koji živi i vlada u vijeke vjekova.