Papa Franjo: Otvorimo oči za Božju poniznu i skrivenu prisutnost
Isusa se u njegovu Nazaretu prezire jer njegovi zemljaci ne prihvaćaju sablazan utjelovljenja, ne prihvaćaju da je Sin Božji sin drvodjelje, da nam u Njemu Gospodin postaje blizak, nastanjujući normalnost našega svakodnevnog života, i nije apstraktni i daleki ili bog s posebnim efektima – rekao je papa Franjo u nagovoru prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja, govoreći o nepovjerljivosti stanovnika Nazareta opisanoj u Markovu evanđelju.
Mnogi koji su slušali Isusa pitali su se otkuda mu sva ta mudrost; nije li on sin drvodjelje i Marije, odnosno naših susjeda koje dobro poznajemo? Na takvu reakciju Isus odgovara potvrđujući istinu koja je postala dio pučke mudrosti: „Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu“.
Stanovnici Nazareta poznaju Isusa, ali ga ne prepoznaju – rekao je Papa te objasnio – jer, možemo znati razne stvari o nekoj osobi, stvoriti si ideju, osloniti se na ono što kažu drugi, možda ju povremeno susresti u susjedstvu, ali sve to nije dovoljno. To je – prema Papinim riječima – površno poznavanje, koje ne prepoznaje jedinstvenost te osobe. To je opasnost koja prijeti svima; mislimo da znamo mnogo o nekoj osobi, a najgore je što je označimo i zatvorimo u svoje predrasude.
Jednako tako Isusovi zemljaci, poznaju ga trideset godina i misle da znaju sve o Njemu, ali nisu nikada doista shvatili tko je Isus. Zaustavljaju se na vanjštini i odbijaju Isusovu novost. Kada dopustimo da prevladaju komocija navike i diktatura predrasuda, teško je otvoriti se novostima i prepustiti se čuđenju. Mi provjeravamo, navikom i predrasudama. Na kraju, često od života, od iskustava, pa čak i od ljudi tražimo samo potvrdu svojih ideja i svojih shema, kako se nikada ne bismo mučili da nešto promijenimo.
To se može dogoditi i nama vjernicima, s Bogom – primijetio je Papa – nama koji mislimo da poznajemo Isusa, i da nam je dovoljno ponavljati uvijek iste stvari. Ali, s Bogom to nije dovoljno. Bez otvorenosti za novosti i Božja iznenađenja, bez čuđenja, vjera postaje umorna litanija koja polagano slabi. Isusovi zemljaci ne prepoznaju ga i ne vjeruju u Njega, jer je za njih skandalozno to da se Božja neizmjernost objavljuje u malenosti našega tijela, da je Sin Božji sin drvodjelca, da se božanstvo skriva u čovještvu, da Bog prebiva u licu, u riječima, u gestama jednostavnoga čovjeka. Bog se utjelovio; Bog je ponizan, Bog je nježan, Bog je skriven; Bog nam se približava živeći u normalnosti našega svakodnevnog života.
I nama se, kao Isusovim sumještanima može dogoditi da ga, kada prođe, ne prepoznamo – napomenuo je Papa podsjećajući na riječi svetog Augustina: Bojim se Gospodina kad prolazi (Timeo Dominum transeuntem), te potaknuo vjernike da zamole Djevicu Mariju da naše oči i srca budu slobodni od predrasudā i otvoreni za čuđenje, za Božja iznenađenja, za Njegovu poniznu i skrivenu prisutnost u svakodnevnom životu.
Nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja, papa Franjo je, zabrinut za stanje u južnoj Africi te zbog napetosti i nasilja u Kraljevini Svazi, uputio apel. Pozivam one koji su na vlasti i one koji očituju svoje želje za budućnost zemlje, na zajedničko zauzimanje za dijalog, pomirenje i mirno rješavanje različitih stajališta – rekao je Papa, a potom najavio da će od 12. do 15. rujna ove godine biti u pastoralnom pohodu Slovačkoj. Prije toga će, 12. rujna, u Budimpešti slaviti završnu misu Međunarodnoga euharistijskog kongresa.
(Vatican News - aa)