Opća audijencija. Papa: Savez među generacijama je dar koji moramo ponovno pronaći
Nikada u ljudskoj povijesti nas nije bilo toliko, a rizik odbacivanja starijih osoba je sve češći, upozorenje je Svetoga Oca na početku novog ciklusa kateheza na općoj audijenciji. Naime, na starije se često gleda kako na “teret”. U dramatičnoj prvoj fazi pandemije, oni su platili najvišu cijenu. Oni su već bili najslabija i najzapuštenija skupina – nismo ih previše gledali dok su bili živi, nismo ih bi vidjeli kako umiru, naglasio je.
Najhitnije pitanje
Uz migraciju, starost je jedno od najhitnijih pitanja s kojim se ljudska obitelj u ovom trenutku suočava, kazao je. Nije to samo pitanje kvantitativne promjene; u pitanju je jedinstvo životnih faza, odnosno prava referentna točka za razumijevanje i uvažavanje ljudskog života u njegovoj cjelini. Postoji li prijateljstvo, suradnja između različitih životnih dobi ili prevladavaju odvojenost i odbačenost, pitanje je koje je Sveti Otac stavio pred vjernike.
Iako koegzistiraju djeca, mladi, odrasli i stariji, omjer se promijenio – dugovječnost je sve raširenija, dok je djece sve manje. Takva neravnoteža ima mnoge posljedice, napomenuo je Papa. Dominantna kultura, primijetio je, ima kao jedini model mladu odraslu osobu – „samoostvarenog“ pojedinca koji uvijek ostaje mlad. No, je li istina da mladost sadržava puni smisao život, dok starost jednostavno predstavlja njegovo pražnjenje i gubitak? Uzdizanje mladosti kao jedine dobi dostojne utjelovljenja ljudskog ideala, zajedno s prezirom prema starosti kao slabosti, propadanju, invalidnosti, bila je dominantna slika totalitarizma dvadesetog stoljeća, naglasio je Papa.
Projekti za život u punini
Produljenje života ima strukturalni utjecaj na povijest pojedinaca, obitelji i društva. No, moramo se zapitati: jesu li njegova duhovna kvaliteta i značenje u zajednici u skladu s tom činjenicom? Trebaju li se stariji ispričati što dulje žive ili biti počašćeni što doprinose svačijem smislu života? Upravo u tzv. „razvijenim“ kulturama smisao života nosi malo težine, jer se starost se smatra kao dob u kojoj se nema što ponuditi, niti da ima značenja u vlastitom životu. Štoviše, postoji nedostatak poticaja da ih ljudi susreću i nedostatak obrazovanja da ih zajednica prepozna. Za dob koja čini odlučujući dio zajednice, postoje – ponekad – planovi skrbi, ali ne projekti za život u punini. To je nedostatak promišljanja, mašte i kreativnosti, zaključio je Sveti Otac.
Vječna mladost - opasna iluzija
Mladost je lijepa, ali vječna je mladost vrlo opasna iluzija. Biti star jednako je važno – i lijepo – kao i biti mlad, rekao je Papa. Savez među generacijama, dodao je, izgubljeni je dar koji se mora ponovno pronaći.
O takvom savezu svjedoči i Riječ Božja, kazao je Papa, pozivajući se na proroka Joela (Jl 3, 1). Kada se stariji odupiru Duhu, zakopavajući svoje snove u prošlost, mladi više ne mogu vidjeti stvari koje moraju učiniti kako bi se otvorila budućnost. Kad pak stariji komuniciraju svoje snove, mladima je jasno što moraju činiti. Mladi koji se ne zapitaju o snovima starijih, koji strmoglavo ciljaju na vizije koje im ne idu dalje od vlastita nosa, teško će nositi svoju sadašnjost i snositi budućnost. Ako se bake i djedovi vrate u melankoliju, mladi će se još više okrenuti pametnim telefonima, upozorio je Papa. Zar nije najozbiljnija posljedica pandemije upravo gubitak mladih? Stariji već imaju životne resurse na koje se mogu oslanjati. Hoće li se držati po strani i gledati mlade kako gube vid, ili će ih pratiti i ugrijati im snove, upitao je papa Franjo.
Mudrost dugog putovanja koja prati starost to njezina kraja mora se doživjeti kao ponuda smisla života, kazao je. Ako se starosti ne vrati dostojanstvo ljudski vrijednoga života, osuđeno je na malodušnost koja svima uskraćuje ljubav. Želja pape Franje za novi ciklus kateheza je, kako je rekao, poticaj da svi promisle i brinu o darovima koje starost pruža drugim drugim životnim razdobljima.
(Vatican news - ps)
