PAPA

Papa u pismu ukrajinskom narodu: Vaša je bol moja bol

Devet mjeseci od početka ruske agresije na Kijiv papa Franjo šalje pismo u kojemu izražava patnju i blizinu stanovništvu koje naziva „plemenitim i mučeničkim“. Sveti Otac izražava tugu zbog sve ubijene djece: „U svakom je od njih poraženo cijelo čovječanstvo“. Potom se obraća ženama, udovicama i žrtvama nasilja, vojnicima, mladima, volonterima, svećenicima: „U Isusovu križu vidim vas koji trpite strahotu izazvanu tom agresijom“

Ljubav oca koji plače zajedno sa svojom djecom, kao i žalost pastira koji vidi narod izranjen razaranjem i boli, glađu, žeđu i hladnoćom, osjećaju se u pismu koje je papa Franjo poslao stanovništvu Ukrajine. Devet mjeseci nakon izbijanja „apsurdnog ludila rata“, nakon više od stotinu javnih apela za tu napaćenu zemlju, Sveti je Otac potpisao pismo upućeno izravno svim Ukrajincima. Svima: ženama, žrtvama nasilja ili ratnim udovicama; mladima koji otišli na frontu; starijim osobama koje su ostale same; izbjeglicama i prognanicima; volonterima i svećenicima, vlastima te zemlje.

Svima njima rimski biskup izražava blizinu, moli ih da se ne obeshrabre u ovom vremenu teških kušnji; izražava im svoje divljenje jer, kako je povijest već pokazala, vi ste – napisao je – snažan narod, narod koji trpi i moli, plače i bori se, opire se i nada; plemenit i mučenički narod.

Rijeke krvi i suza

Papa pismo započinje nizom strahota koje su od 24. veljače 2022., prvoga dana ruske agresije na Kijiv, u toj zemlji postale svakodnevica.

Na vašem nebu neprestano odjekuje zlokobna tutnjava eksplozija i uznemirujući zvuk sirena. Vaši su gradovi zasuti bombama, dok kiše projektila uzrokuju smrt, razaranje i bol, glad, žeđ i hladnoću. S vaših su ulica mnogi morali pobjeći, ostavljajući svoj dom i svoje drage. Uz vaše velike rijeke svakoga dana teku rijeke krvi i suza.

Tim suzama Papa pridružuje svoje. Nema dana u kojemu vam nisam blizu i u kojemu vas ne nosim u svojem srcu i u svojim molitvama. Vaša je bol, moja bol. U Isusovu križu danas vidim vas, vas koji trpite strahotu izazvanu tom agresijom – napisao je papa Franjo te upitao – Kako se ljudi mogu tako ponašati prema drugim ljudima?

Djeca ubijena, ranjena, siročad

Današnje tragedije u Papinom sjećanju bude drame koje godinama traju u svijetu. Prije svega tragedije djece – piše Papa te spominje slučajeve novorođenčeta i jedne 4-godišnje djevojčice, otrgnutih od svijeta u raketnom napadu.

Koliko je djece ubijeno, ranjeno ili siročadi, otrgnuto od svojih majki! Plačem zajedno s vama za svakim djetetom koje je zbog tog rata izgubilo život – napominje Sveti Otac te navodi imena nekoliko mališana koji su, poput stotina druge djece izgubili život. U svakomu od njih poraženo je cijelo čovječanstvo. Oni su sada u Božjem naručju, vide vaše nevolje i mole se kako bi one nestale.

Bol majki i naroda

Ali, kako ne osjećati tjeskobu zbog njih i svih onih, malenih i odraslih, koji su deportirani? Neizmjerna je bol ukrajinskih majki – piše papa Franjo, osvrćući se potom na mlade koji su, kako bi hrabro branili svoju domovinu, morali staviti ruku na oružje umjesto na snove. Spomenuo se i suprugā onih koji su pali u ratu, te odraslih koji na sve načine nastoje zaštititi svoje drage. Obraćajući se starijim osobama, Papa primjećuje da su, umjesto da provode miran zalazak svojega života, bili bačeni u tamnu noć rata. Mislim na vas i blizu sam vam s ljubavlju i divljenjem zbog toga kako se suočavate s tako teškim kušnjama.

Papa u svojemu pismu ne zaboravlja volontere koji svakodnevno rade za narod, kao i svih pastira: biskupā, svećenikā, redovnikā, koji su često uz veliku opasnost za vlastitu sigurnost ostali uz narod, kreativno pretvarajući zajednice i samostane u smještaje u kojima mogu pružiti gostoprimstvo, pomoć i hranu onima koji su u nevolji.

Molitva za vlasti

Rimski se biskup spomenuo također izbjeglica i raseljenih, koji su daleko od svojega doma, od kojih su mnogi razoreni. Na kraju, Papa je uputio apel vlastima za koje uzdiže molitvu.

Njihova je dužnost upravljati zemljom u tragičnim vremenima i donositi dalekovidne odluke za mir, te razviti gospodarstvo tijekom uništavanja toliko za život važnih infrastruktura, u gradu kao i na selu.

Sjećanje na Holodomor

U svemu tom moru zla i boli, papa Franjo je podsjetio na još jednu veliku tragediju koju je pretrpio ukrajinski narod, na Holodomor, čija se 90. obljetnica obilježava sutra, 26. studenog. Strašan je to događaj, o kojemu je već govorio na posljednjoj općoj audijenciji.

Unatoč golemoj tragediji kroz koju prolazi, ukrajinski narod se nikada nije obeshrabrio ili prepustio samosažaljenju. Svijet je prepoznao hrabri i snažni narod, narod koji trpi i moli, plače i bori se, opire se i nada; plemeniti i mučenički narod.

Ja sam vam i dalje blizu – jamči papa Franjo – srcem i molitvom, humanitarnom skrbi, da se osjećate praćeni, da se ne naviknemo na rat, da ne ostanete sami danas, i ponajviše sutra, kada će se možda pojaviti iskušenje da zaboravimo vaše patnje.

Božić i škrgut patnje

Na kraju pisma Papa svoj pogled upravlja na sljedeće mjesece u kojima – kako piše – ono što proživljavate hladna klima čini još tragičnijim. Želio bih da naklonost Crkve, snaga molitve, dobro koje vam žele brojna braća i sestre na svim krajevima svijeta, budu milovanje na vašem licu – nada se Papa. Spominjući skoru svetkovinu Božića, Papa piše da bi se želio zajedno s ukrajinskim narodom vratiti u Betlehem, na kušnju s kojom se Sveta obitelj morala suočiti te noći, koja se činila samo hladna i mračna. Međutim, stiglo je svjetlo; ne od ljudi nego od Boga; ne sa zemlje nego s neba – piše papa Franjo te na kraju Gospi povjerava njihovo trpljenje i njihove suze.

(Vatican News - sc; aa)