Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Vedran Šmitran - Zagreb
Ovo je mjesto našeg narodnog ispita savjesti. Ovo je mjesto gdje trebamo provjeriti kako živimo, kako čuvamo i njegujemo vrijednosti i ideale za koje su toliki naši ljudi položili svoje živote. Zato je važno zaustaviti se nad pitanjem: da li domovinu oplemenjujemo ili ju rastačemo, da li ju volimo ili samo koristimo, da li u nju ulažemo ili se njome samo služimo za naše osobne interese bez obzira na druge i njihove potrebe? Vlasti se mijenjaju, a odgovornost mora biti konstanta svih. Ako toga nema, onda i stradali na ovom mjestu više tuguju nad nama nego što mi žalimo za njima – poručio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, predvodeći 18. studenog – na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje – svetu misu zadušnicu na Memorijalnom groblju u Vukovaru. Bilo je to ujedno 23. spomen-hodočašće Đakovačko-osječke nadbiskupije u Vukovar, hodočašće kojemu se svake godine pridružuju brojni vjernici iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i inozemstva, koji dolaze odati počast poginulima i ubijenima u obrani Vukovara.
Ratovi puškama i tenkovima imaju svoj izvor u ljudskoj nesređenoj i zatrovanoj nutrini; oni proizlaze iz urušene i deformirane savjesti koja je postala nesposobna razlikovati dobro i zlo; oni su proizvod srca zatrovanog bahatošću i ispunjenog željom za dominiranjem nad drugima. Kada grešni nemir ovlada ljudskom nutrinom, takav će čovjek nužno proizvoditi rat manjih ili većih razmjera – kazao je u propovijedi biskup Križić, upozorivši da nitko od nas nije posve imun na zlo. I svatko od nas može proizvoditi patnju drugima, počevši od članova vlastite obitelji pa nadalje. Možda je nekada puno lakše boriti se i pobijediti zlo koje dolazi izvana, nego li ono koje se nalazi u našoj nutrini. Može se pobijediti vanjskog neprijatelja, ali to još ne znači da smo ostvarili istinsku slobodu. Nužno je prebaciti težište borbe na područje vlastite nutrine i tu uspostaviti kontrolu i ne dopustiti da postanemo uzrokom patnje drugima. Radi se o napornoj borbi čupanja korijenja zla iz vlastitih duša. To su sada naši ratovi u kojima moramo pobijediti. Bez te pobjede sve druge dobivene bitke neće nam donijeti istinsku sreću – istaknuo je biskup. Osvrnuo se potom i na učestalu izjavu kako treba oprostiti, ali se ne smije zaboraviti te pojasnio kako takva izjava nije sporna, ali je pitanje što je u njoj zbilja sadržano. Nekada se čini da je u toj frazi više od oprosta prisutna prijetnja, a nerijetko i poziv na osvetu. Ako sjećanje na zločine samo proizvodi negativne osjećaje koji pobuđuju mržnju, tu nema pravog oprosta. Takav oprost ne rasterećuje, ne daje slobodu. Iz takvog oprosta niču samo nove prijetnje. To je lažni oprost koji zapravo skriveno njeguje mržnju i diskretno potiče na osvetu. Isus je svojim stradanjem pokazao da konačnu pobjedu uvijek slavi ljubav i praštanje, a ne osveta. To mora biti i put Isusovih učenika. Ovo ne znači da Isus od nas traži da uvijek pružimo i drugi obraz, da se ne smijemo braniti od agresora i nasilnika. Ne, nego nam ne dopušta da braneći se završimo tako da sami postanemo nasilni i zli. (…) Cijena oslobođenja od zla uvijek je jako visoka. Zar nemamo to iskustvo? Zahvalni smo Bogu da smo imali ljude koji su bili spremni platiti tu cijenu svojim životom. Ne smijemo nikada zaboraviti zahvalnost koju im dugujemo – poručio je iz Vukovara gospićko-senjski biskup.
Istoga dana, više tisuća ljudi iz svih dijelova Hrvatske i inozemstva pohodili su Škabrnju, gdje je u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije misno slavlje za sve poginule te kao zahvalu za dar domovine predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Vukovar i Škabrnja postali su simboli stradanja i bolni podsjetnik na sve žrtve koje su pale za slobodu i samostalnost Hrvatske, a 18. studenoga tužan dan stradanja. Uništavajući kulturu i tisuće života Vukovara, lijepoga baroknoga grada na plavom Dunavu, te paleći kuće i ubijajući 86 nevinih života ponosnoga kotarskog mjesta Škabrnje, okupator je mislio zauvijek ugasiti neutaživu čežnju za slobodom. A ta čežnja nakon pada Berlinskoga zida, toga vidljivog sramotnog znaka moći ateističke i komunističke ideologije, još više je rasla i bujala u srcima ovoga puka. I širila se velikom brzinom od juga do sjevera i od istoka do zapada, pa je ništa nije moglo zapriječiti. Čak ni strašna stradanja Vukovara i Škabrnje nisu je mogli zaustaviti – istaknuo je u propovijedi nadbiskup Puljić, podsjetivši na činjenicu da licemjerna Europa i Amerika nisu htjele zaustaviti okrutnu agresiju, a mogle su. Pred činjenicom tolikih uništenih obitelji i nestankom dragih prijatelja, suočeni s teškom patnjom, suosjećamo i trpimo s rodbinom i prijateljima. Prinoseći na oltar stradanja ljudi u Škabrnji, Vukovaru i diljem Hrvatske, mi se ne gubimo na vjetrometini ovoga bespuća i ne bojimo se stradanja ni smrti, jer – poput starozavjetnog pravednika Joba - 'znamo da naš Izbavitelj živi' i da njemu u susret idemo – zaključio je zadarski nadbiskup.
Obitelj, prijatelji, djelatnici i volonteri Caritasa Varaždinske biskupije te župnici i svećenici središnjih biskupijskih ustanova predvođeni varaždinskim biskupom Božom Radošem oprostili su se u subotu, 19. studenog, od Ivana Glavine.
Sve do svibnja ove godine, punih 29 godina, Ivan Glavina služio je bližnjima kao volonter biskupijskoga Caritasa. Šest dana u tjednu po pet sati dnevno bio je zadužen za prijevoz robe namijenjene Caritasu Varaždinske biskupije od različitih donatora, prošavši stotine tisuća kilometara po Varaždinskoj biskupiji, Hrvatskoj i inozemstvu kako bi pomoć došla do najpotrebitijih. Ivan Glavina preminuo je 16. studenog u 86. godini života.
Svetu misu zadušnicu u crkvi Dobrog Pastira predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš, istaknuvši u propovijedi da dobrota koju su naši pokojnici za života činili nije zastala ovdje na zemlji kao njihovo smrtno tijelo, već je prenesena u onostranost, prebačena na račun života pred našim Gospodinom.
