Svetkovina Sveta tri kralja
Marito Mihovil Letica
Sutra, 6. siječnja, proslavit ćemo blagdan Sveta tri kralja, kojemu je još naziv i Bogojavljenje, a u južnim hrvatskim krajevima i Vodokršće. Prisjetimo se u tome pogledu izreke, koju pripisujemo svetomu Augustinu, a kaže da se “Novi zavjet u Starome skriva, a Stari u Novome otkriva”. U knjizi proroka Izaije čitamo stihove: “K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, / i kraljevi k istoku tvoga sjaja”, a nakon nekoliko stihova prorok se nastavlja obraćati Jeruzalemu, odnosno svojemu narodu, ovim riječima: “Mnoštvo deva prekrit će te, / jednogrbe deve iz Midjana i Efe. / Svi će iz Šebe doći / donoseći zlato i tamjan / i hvale Jahvi pjevajući” (Iz 60,1; 60,6). O događaju koji poznajemo kao “Poklonstvo kraljeva” ili “Poklonstvo mudraca” čitamo u “Evanđelju po Mateju” ove retke: “Kad se Isus rodio u Betlehemu Judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: ‘Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti’” (Mt 2,1-2).
Primijetimo da Matej umjesto “kraljevi” rabi izraz “mudraci”. U grčkome izvorniku nalazimo višeznačan izraz “magos”, koji može značiti ‘mudrac’, ‘učenjak’, ‘svećenik’, ‘vjerski propovjednik’, ali također ‘čarobnjak’, ‘zvjezdoznanac ili astrolog’ i tomu slično. Po svoj prilici to bijahu zvjezdoznanci koji na neki način dođoše u dodir sa židovskim mesijanizmom. Ne zna se sa sigurnošću odakle su dospjeli; bibličari i povjesničari tumače da su njihove postojbine mogle biti Arabija, Mezopotamija ili znatno dalja Indija. Ne samo u Mateja nego nigdje u Svetome pismu nisu spomenuti kao kraljevi, niti se tamo kaže da su njihova imena Gašpar, Melkior i Baltazar. Čini se vrlo vjerojatnim da su kraljevima nazvani pod utjecajem proroka Izaije, koji, kako smo čuli, govoraše o kraljevima koji koračaju “k istoku tvoga sjaja”.
Potrebno je nešto reći o darovima što ih mudraci, poznati pod nazivom “tri kralja”, doniješe Isusu. Prije svega treba napomenuti da se “mir” iz pjesme “Tri kralja jahahu” ne odnosi na neko stanje bez sukoba i rata, na nekakav svjetski mir i slično, nego na biljku mirtu ili smirnu. Važno je k tomu ukazati na simboliku triju darova što ih doniješe mudri daronosci: mirta je darovana djetešcu Isusu kao čovjeku; aromatična smola tamjan ili, hrvatski rečeno, “kâd”, darovana je Isusu kao Bogu; a zlato je Isus dobio kao Kralj.
Najčešće se tumači i likovno prikazuje da su tri mudraca ili kralja različite životne dobi (mladić, zreo muškarac i starac) te da su različitih rasa odnosno boje kože. Tako personificiraju razdobljâ čovjekova života te predstavljaju tri tada poznata kontinenta, cijelu “ekumenu”: Melkior Europu, Baltazar Afriku, Gašpar Aziju. Imena im nose snažnu simboliku: najstarijemu, Melkioru, ime na hebrejskome znači ‘kralj svjetla’; ime “Baltazar” dolazi od asirskoga “Bel-tus-assar” što znači ‘bog štiti njegov život’; a najmlađemu, Gašparu, ime je dospjelo od perzijskoga “Kaspar” u značenju ‘čuvar blaga, rizničar’.
Tri mudraca ili kralja, što smjerno jašući “s onih sunčanih stran’”, prevališe velik put da bi se poklonili istinskomu Kralju kraljeva, Mesiji, koji je Put, Istina i Život. Jer čovjek se Isus rodio, Krist Isus je živio, Bogočovjek Isus podnio je muku, umro na križu i uskrsnuo za spasenje svih ljudi, svih naroda i rasa, za spasenje svega svijeta.
