72 sata bez kompromisa: duh autentičnog volonterstva od kojeg i JRS živi
Isusovačka služba za izbjeglice - JRS
Prošlog vikenda JRS je još jednom otvorio svoja vrata velikom volonterskom projektu “72 sata bez kompromisa” koji se provodi na razini čitave države u nemalom broju gradova i općina. Inicijativa se u Zagrebu organizira pod okriljem udruge “SKAC Palma” te napreduje u koordinaciji s udrugama koje je organiziraju u drugim mjestima Hrvatske. Za JRS uvijek je iznimno važno i dragocjeno ostvarivati prijateljske kontakte utemeljene u zajedničkom volonterskom senzibilitetu koji ne mogu a da dodatno ne jačaju uvjerenje da je besplatno se dati na raspolaganje vrijednost visoka značaja i prijeko potrebna našoj današnjici.
Osim dati se na raspolaganje, drugi moment koji krasi volontersku predanost, koju njeguju i JRS i “72 sata”, jest suradnja – biti spreman napraviti dva koraka unatrag kada kolega ima nešto za reći i predložiti, biti spreman pogurati kada drugi malakše ili ima loš trenutak ili dan. Pomoći drugome da zajedno pomognemo onome kojem je pomoć najpotrebnija.
Na tom su se tragu i odvijale tri volonterske akcije. U petak popodne grupa volontera iz “72 sata” u uobičajenom susretu “Kava uz hrvatski” svojom je pomoći proširila fizičke mogućnosti asistencije i obogatila program: tako se, osim samog susreta u Knjižnici Augusta Cesarca, migrante s invaliditetom uspjelo otpratiti i na tržnicu.
U subotu, čak dvije grupe volontera asistirale su JRS-ovim volonterima pri pratnji djece migranata u zagrebački zoološki vrt. Nakon toga, u popodnevnim satima, JRS-ova volonterka pripremila je kahoot kviz o Siriji i JRS-u za volontere “72 sata”. Potom su se volonteri priključili redovnom davanju instrukcija djeci JRS-ovih korisnika subotom.
Iako u svakom trenutku situacija ne bi nalikovala očekivanoj - npr. dovoljan broj korisnika na svakog volontera i sl. - ukratko, sve ono što osobu ostavlja s nepodijeljenim osjećajem zadovoljstva da je nekom stvarno upravo ona pomogla i da je netko stvarno primio pomoć, iako je, dakle, to često izostajalo, volonteri su se s velikom slobodom prilagođavali situaciji takva kakva je bila a potrebitima u onome u čemu su oni zapravo trebali i željeli pomoć, pa makar to bila neka najobičnija stvar koja na prvi pogled i ne bi ispunila sigurnošću da je jedno dobro djelo zaista učinjeno. Upravo tu su volonteri “72 sata bez kompromisa” pokazali beskompromisnost, u prilagođavanju i malom ali bitnom nadilaženju okvira shvaćanja “što drugome zapravo treba?”.
Takva preobrazba pogleda na stvari i osobe je evanđeoska jer se tu konačno događa ono što je bit svakog dobročinstva - staviti drugog u središte, a ne sebe i vlastita očekivanja. Stoga i ne bi smjela čuditi činjenica da JRS s takvim kontinuitetom ugošćuje “72 sata”, jer i sam diše i živi od duha autentičnog volonterstva koji se u ovakvim prigodama još jasnije vidi.