Apostolska pobudnica Gaudete et exsultate. U svjetlu Učitelja

Prof. dr. sc. Josip Šimunović

U svjetlu Učitelja naziv je trećeg poglavlja apostolske pobudnice o pozivu na svetost u suvremenom svijetu Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite pape Franje. U ovom poglavlju papa Franjo promišlja o tome kako se postaje svet. „Postoje brojne teorije o tome što je svetost, s obiljem objašnjenja i distinkcija“ (GE 63). Papa Franjo naglašava da je Isus „vrlo jednostavno objasnio što znači biti svet kad nam je dao blaženstva (usp. Mt 5, 3-12; Lk 6, 20-23). Blaženstva su poput kršćaninove iskaznice. Dakle, ako se netko od nas pita: 'Kako se postaje dobar kršćanin?', odgovor je jasan: moramo činiti, svaki na svoj način, ono što nam je Isus rekao u govoru o blaženstvima. U njima nalazimo lice Učitelja, čiji smo odraz pozvani biti u svakodnevnom životu“ (GE 63).

Vjerujem da smo više puta čuli Isusova blaženstva. Vjerujem također, da smo više puta čuli propovijedi ili čitali razmišljanja na temelju blaženstava. U ovoj apostolskoj pobudnici, papa Franjo nudi svoju interpretaciju i poticaje inspirirane blaženstvima, pa čujmo određene naglaske!

Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Ovim blaženstvom izrečenim od Isusa, a zapisanim u evanđelju, pozvani smo „da se iskreno zagledamo u svoje srce i vidimo gdje nalazimo svoju sigurnost u životu“ (GE 67). Tko nam ili što nam pruža sigurnost? Kako glasi naš odgovor? Papa Franjo razmišlja: „Bogatstvo ti ne pruža nikakvu sigurnost. Štoviše, kad mislimo da smo bogati, možemo postati tako zadovoljni samima sobom da ne ostavljamo mjesta za Božju riječ, za ljubav prema braći i sestrama ili za uživanje u najvažnijim stvarima u životu. Na taj se način lišavamo najvećeg blaga. Zato Isus naziva blaženima one koji su siromašni duhom, koji su čista srca, u koje može ući Gospodin sa svojom trajnom novošću“ (GE 68).

Kada čitamo blaženstva zapisana u Lukinom evanđelju, onda on „ne govori o siromaštvu 'duha' nego jednostavno o 'siromasima' (usp. Lk 6, 20)  i tako nas poziva da živimo jednostavnim i siromašnim životom“ (GE 70). 

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Ove riječi snažno odjekuju u našem svijetu „koji je od samih početaka mjesto neprijateljstva, gdje na sve strane vladaju zavade i mržnja, gdje neprestano klasificiramo druge na temelju njihovih ideja, njihovih običaja, pa čak i njihova govora ili načina odijevanja. Ukratko, to je mjesto u kojem vlada oholost i ispraznost, gdje svatko misli da ima pravo praviti se većim od drugih. Ipak, premda se to čini nemogućim, Isus predlaže drukčiji način djelovanja: krotkost“ (GE 71).

Poznate su nam Isusove riječi: „'Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim' (Mt 11, 29). Ako smo uvijek uzrujani, nabrusiti prema drugima, na kraju postajemo iscrpljeni i umorni. Ali ako na njihove pogreške i ograničenosti gledamo s nježnošću i blagošću, ne osjećajući se nadmoćnima, možemo im pomoći i prestati trošiti snagu na beskorisne jadikovke. Sveta Terezija iz Lisieuxa govori nam da se 'savršena ljubav sastoji u podnošenju pogrešaka drugih ljudi i da se nimalo ne čudimo njihovim slabostima'“ (GE 72).

Sveti Pavao spominje krotkost među plodovima Duha Svetoga (usp. Gal 5, 23)! Reagirati s poniznom krotkošću, s blagošću, eto puta svetosti, hrabri nas papa Franjo!

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

„Svijet nam nudi upravo suprotno: zabavu, užitak, razonodu i bijeg od stvarnosti, i govori da je to ono što život čini dobrim. Svjetovna osoba ignorira, okreće glavu na drugu stranu kad se jave problemi bolesti ili žalost u obitelji ili oko nje. Svijet ne želi plakati“ (GE 75).

Papa Franjo primjećuje: „Osoba koja vidi stvari kakve one stvarno jesu i iskreno suosjeća s onima koji pate i plače zbog toga u svome srcu, sposobna je dosegnuti dubinu života i pronaći istinsku sreću. […] Znati plakati s drugim, eto to je svetost!“ (GE 76).

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

„Glad i žeđ vrlo su snažna iskustva, jer uključuju osnovne potrebe i vezane su uz naš nagon za preživljavanjem. Ima onih koji jednako žude za pravednošću i traže je s vrlo snažnom željom“ (GE 77).

Mnogi pate zbog raznih nepravdi. Pravednost se počinje ostvarivati kad su ljudi sami u svojim odlukama pravedni i kada traže pravednost za sve! (usp. GE 79).

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

„Milosrđe ima dva vida: davanje, pomaganje i služenje drugima, ali i opraštanje i razumijevanje“ (GE 80).

Lijepo je rečeno da „davati i opraštati znači reproducirati u našem životu mali odraz savršenosti Boga, koji daje i oprašta na preobilan način. […] Mjerilo koje koristimo za razumijevanje drugih i opraštanje drugima, primjenjivat će se na oproštenje koje će nam se zauzvrat dati. Mjerilo koje primjenjujemo za davanje, primjenjivat će se kad nam se bude na nebu davala nagrada. Nije nam dobro to zaboraviti“ (GE 81).

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

„Ovo blaženstvo odnosi se na one čija su srca jednostavna, čista i neokaljana, jer srce koje zna ljubiti, ne dopušta da u njegov život uđe išta što bi moglo ugroziti, oslabiti ili dovesti u opasnost tu ljubav. U Bibliji se pod srcem podrazumijevaju naše stvarne namjere, ono što stvarno tražimo i želimo, izvan onoga što pokazujemo prema van: 'čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu' (1 Sam 16,7). Bog želi govoriti našem srcu (usp. Hoš 2,16) i u nj želi upisati svoj zakon (usp. Jr 31,33). Riječju, želi nam dati novo srce (usp. Ez 36,26)“ (GE 83).

Jasno je da „ne može biti ljubavi bez djela ljubavi, ali ovo blaženstvo podsjeća nas da Gospodin očekuje predanost našoj braći i sestrama koja izvire iz srca“ (GE 85).

Zato „kad srce ljubi Boga i bližnjega (usp. Mt 22,36-40), kad to čini istinski, a ne samo praznim riječima, tada je to srce čisto i može gledati Boga. […] Isus obećava da će oni koji su čista srca 'Boga gledati'“ (GE 86).

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

„Ovo nas blaženstvo potiče da razmišljamo o mnogobrojnim ratnim situacijama koje se ponavljaju“ (GE 87). Nažalost, danas se ratuje. Isto tako, kako je lako primijetiti „za nas je vrlo uobičajeno da budemo uzrok sukobâ ili barem nesporazumâ. […] Svijet tračeva, koji čine ljudi koji se posvećuju kritiziranju i uništavanju, ne gradi mir. Takvi su ljudi zapravo neprijatelji mira i nipošto blaženi“ (GE 87).

Papa Franjo je vrlo jasan: „Ogovaranje i kleveta su teroristički čini: baci se bomba koja eksplodira i razori sve oko sebe, a napadač mirno i zadovoljno ode dalje. To je nešto sasvim drugo od plemenitosti onih koji pristupe drugom da razgovaraju s njim licem u lice, iskreno i otvoreno, vođeni istinskom brigom za njegovu dobrobit“ (bilješka 73).

Svjesni smo da „nije lako izgrađivati taj evanđeoski mir koji ne isključuje nikoga, nego obuhvaća i one koji su pomalo čudni, teške i komplicirane osobe, zahtjevne, različite osobe, ranjene životom ili jednostavno nezainteresirane. To je teško i to zahtijeva veliku otvorenost uma i srca, jer nije riječ o stvaranju 'konsenzusa na papiru ili prolaznog mira za sretnu manjinu' ili o projektu 'koji su osmislili malobrojni za malobrojne'. Ne smije se isto tako pokušati ignorirati ili prikriti sukob; umjesto toga, potrebno je 'suočiti se s konfliktom, riješiti ga i pretvoriti u kariku lanca novog procesa'. Moramo biti mirotvorci, jer graditi mir je umijeće koje traži vedar duh, kreativnost, osjetljivost i vještinu. Širi mir oko sebe, eto to je svetost!“ (GE 89).

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

„Sam Isus ističe da put kojim nam on predlaže ići znači plivati protiv struje čak dotle da postanemo osobe koje svojim načinom života predstavljaju izazov, pa ako treba i 'trn u oku' društva“ (GE 90).

Nažalost, složit ćemo se svi da „progoni nisu neka stvarnost koja pripada prošlosti, jer ih i danas doživljavamo, bilo prolijevanjem krvi, kao što je slučaj s tolikim suvremenim mučenicima, ili suptilnijim sredstvima, klevetama i lažima. […] U drugim slučajevima progon može poprimiti oblik izrugivanjâ kojima se pokušava izobličiti naša vjera i učiniti nas smiješnima. Prihvaćati svakodnevno put evanđelja, iako nam može stvarati probleme, eto to je svetost!“ (GE 94).

Osim blaženstva, papa Franjo navodi kao put svetosti i 25. poglavlje Matejeva evanđelja u kojem je govor o Posljednjem sudu i kriterijima po kojima ćemo biti suđeni. „Ako tražimo svetost koja je mila Božjim očima, u tom tekstu nalazimo upravo jedan jasan kriterij prema kojem ćemo biti suđeni: 'Ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni' (25, 35-36). (GE 95).

Ovo poglavlje papa Franjo zaključuje: „Snaga svjedočanstva svetaca krije se u njihovim životima, oblikovanima blaženstvima i kriterijem konačnog suda“ (GE 109). Papa živo preporučuje da se ti tekstovi čitaju, spominju, nadahnjuju u njima u molitvi te da ih se pokuša utkati u vlastiti život. To će biti dobro za nas jer će nas učiniti istinski sretnima (usp. GE 109).