JRS. Nakladnik Mišo Nejašmić o izgradnji hrvatsko-ukrajinskih kulturnih veza
Isusovačka služba za izbjeglice - JRS
Od samih početaka rata u Ukrajini, JRS-ov tim suradnika, djelatnika i volontera, osim pružanja raznih oblika humanitarne pomoći te pomoći oko integracije u hrvatsko društvo, nastoji ohrabriti ukrajinske izbjeglice da nastave njegovati i čuvati vlastitu kulturu. Na taj način JRS nastoji ponuditi jedan drukčiji pogled na tu tragičnu i bolnu situaciju koji može neočekivano nadahnuti one koji su zbog nje zabrinuti, ali i sve one ljude koji su proživljavali ili proživljavaju slična iskustva.
‘Kava uz hrvatski’, susret koji potiče kulturnu razmjenu između migranata i Hrvata, u suorganizaciji JRS-a i Knjižnica grada Zagreba, prošlog je tjedna još jednom ugostio jednog od zauzetijih djelatnika na povezivanju hrvatske i ukrajinske kulturne produkcije, izdavača Mišu Nejašmića. On je podijelio sa svima prisutnima mogućnosti suradnje koje su u tijeku, ali i one koje su u planu: dogovori s knjižnicama i njihovo opskrbljivanje knjigama na ukrajinskom jeziku, suradnja sa studentima kroatistike u Ukrajini na prijevodu hrvatskih priča za djecu, dvojezična hrvatsko-ukrajinska izdanja raspoređena po knjižnicama RH itd.
Budući da je g. Nejašmić već redoviti suradnik JRS-a te dobro znan gost ‘Kave uz hrvatski’, organizatori susreta ovog su ga puta pozvali da sudionicima ispriča i nešto o svom izdavačkom putu. Zasigurno je mnogima bilo zanimljivo čuti o tome kako je nastala ideja za ime Mišine poznate nakladničke kuće ‘Jesenski i Turk’, o porijeklu skulpture ‘Čitača’ koji izlazi iz zida zgrade Novinarskog doma na Roosveltovom trgu te mnoge druge anegdote i korisne savjete. Najpoticajnija je, bez sumnje, bila povijest Nejašmićeve empatije prema Ukrajini i njegove dugogodišnje inicijative da stvori čvrste kulturne veze između hrvatskog i ukrajinskog naroda.
Povrh svega, nadahnjuje čuti jednu takvu priču čovjeka koji je vlastitom ustrajnošću i kreativnošću, te uz neizostavnu pomoć drugih, stvorio nešto značajno, a što mu danas omogućuje da pomogne velikom broju ljudi.
Iz takvog primjera progovara jedan izvorno kršćanski poziv: da budemo sudjelatnici dobra u ovome svijetu, da su kršćani najmanje opravdani ostati skrštenih ruku, da molitvi pridružimo i osjećaj za (društvenu) pravdu, jedinstvo koje prvim kršćanskim zajednicama nije bilo nimalo strano, kao što podsjeća papa Lav XIV. u svojoj apostolskoj pobudnici Dilexi te. JRS je prepoznao u djelatnosti g. Nejašmića, kao i svih ljudi s kojima blisko surađuje, vrlo konkretno ostvarenje te poruke.
