Identičnost i različitost prijeuskrsnoga Isusa i uskrsloga Krista
Marito Mihovil Letica
Drage slušateljice i dragi slušatelji Vatikanskoga radija – Isus je uskrsnuo! Prije svega i povrh svega, neka Vam je sretan i blagoslovljen najveći kršćanski blagdan: Uskrs! Na dobro Vam došlo Uskrsnuće Isusovo!
Uputno je razmatranju o Uskrsu pristupiti polazeći od izričaja koji teolozi ili kristolozi nerijetko nazivaju “formula ‘Isus Krist’”. Naime, kada reknemo ili pomislimo “Isus Krist”, time smo sržno izrazili temeljnu istinu kršćanske vjere: Isus jest Krist! U betlehemskoj štalici rođeni, zemaljski, povijesni, prijeuskrsni Isus iz Nazareta i nebeski, kozmički, poslijeuskrsni, proslavljeni i kerigmatski Krist, Svevladar svemira i Kralj vjekova – jedna su te ista osoba, i to stvarna!
Nipošto ne znači da Isus nije bio Krist i prije uskrsnuća: Isus se rodio kao Krist, Mesija ili Pomazanik. Prije nego odgovorimo na pitanje je li uskrsli Isus Krist identičan zemaljskomu, prijeuskrsnomu Isusu Kristu iz Nazareta, treba spomenuti pet elemenata uskrsnuća: 1. Uskrsnuće je povijesni događaj (ali i natpovijesni); 2. Uskrsnuće je djelo Božje; 3. Uskrsli Krist identičan je s raspetim Isusom Kristom; 4. Uskrsli Krist ušao je u novi Život, napisan velikim početnim slovom, i razlikuje se od prijeuskrsnoga Isusa Krista; 5. Uskrsnuće se događalo u tijeku uzvišenja – uzašašća – proslave.
Ovdje ćemo se osvrnuti samo na 3. i 4. element uskrsnuća. O identičnosti uskrsloga s raspetim Isusom Kristom čitamo na više mjesta u Novome zavjetu. Jedno je od njih u “Prvoj poslanici Korinćanima” gdje apostol Pavao kaže: “Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici” (1 Kor 15,3-5).
Nakon novozavjetnoga primjera koji govori o identičnosti uskrsloga s raspetim Kristom, slijedi primjer koji svjedoči da je Raspeti u isti mah posve drukčiji. Tako u Ivanovu “Otkrivenju” Isus nam govori: “Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti, i Podzemlja” (Otk 1,18). Uskrsnuće je prolazak kroz smrt i prelazak iz smrti u život, povratak iz negacije prirodnoga života i ulazak u njegovu natprirodnu afirmaciju, te Isus Krist u trenutku uskrsnuća ulazi u novu kategoriju postojanja.
Možemo to ovako reći: poslijeuskrsni Krist jest identičan ili isti prijeuskrsnome Isusu, ali mu nije jednak. S time u vezi valja svrnuti pozornost na neopravdano poistovjećivanje sličnoznačnih – ali ne i istoznačnih – termina “isti” i “jednak”. Pridjev “isti” tiče se identiteta, a jedna i ista osoba nije uvijek jednaka: odrasta i stari, mijenja se, prolazi kroz manje ili veće tjelesne i duhovne promjene, čak i preobrazbe. Kao donekle prikladan primjer dade se uzeti bilo kojega čovjeka: taj je cijeloga života isti, čemu u prilog govore nadnevak i mjesto njegova rođenja, krvna grupa, boja očiju, a u pravno-administrativnome pogledu o tome svjedoči njegov rodni list i jedinstveni matični broj ili, u novije vrijeme, OIB. Kada bilo kojega čovjeka, pa i najdostojnijega, uspoređujemo s Bogočovjekom Isusom Kristom, usporedba se iskazuje blijedom i približnom, ali ipak dovoljno slikovitom i jasnom.
Bogoliki, stvoreni na sliku Božju, ostvarili smo po sakramentu krštenja prvi dodir s Kristom uskrslim. Krštenjem smo s Kristom umrli “starom čovjeku” i grijehu, a uskrsnuli “novom čovjeku” na novi život u dioništvu s uskrslim Gospodinom. Naša kršćanska vjera i nada protežu se onkraj zemaljskih horizonata i s pouzdanjem se pružaju prema onostranim, nebeskim perspektivama.
