JRS-ova kreativna radionica za žene
Isusovačka služba za izbjeglice - JRS
Za vrijeme nesnošljivih vrućina koje u posljednje vrijeme pritišću mnoge hrvatske gradove, ali i mnoge druge dijelove Europe, izlazak iz doma i susret s drugima postaje znatno otežan. Tako sunčano ljeto, inače vrijeme odmora i vrijeme druženja, vrlo lako postaje vrijeme osamljenosti. Upravo je u takvim okolnostima ključno ne odustati od stvaranja prilika za susret, pogotovo za one kojima ovakve ekstremne vremenske nepogodnosti uskrate gotovo svaki način da budu s drugima.
Stoga Isusovačka služba za izbjeglice (JRS) i preko ljeta neumorno nastavlja sa svojim susretima koji uvijek spajaju ljude različitih kultura te im pomažu bolje upoznati i uklopiti se u lokalnu zajednicu.
Jedan takav nedavno održan susret bila je kreativna radionica za žene. Tom su se prilikom okupile sudionice iz Rusije, Indije, Ukrajine i Hrvatske. Sadržajnu ponudu susreta unaprijed su pripremile same sudionice, svaka donoseći vlastite talente i vještine, pokazujući ih potom ostalima. Tako se susret u jednom trenutku pretvorio u pravu radionicu tradicionalnog indijskog plesa koji je očarao sve prisutne, tim više što je jedna od sudionica ostalima rastumačila slojevita značenja njegovih pokreta, stvarajući tako atmosferu žive kulturne razmjene i uzajamnog obogaćivanja.
Na programu su se našle i druge aktivnosti: jedna od prisutnih sudionica podučila je druge posebnoj i starinskoj vještini pletenja bez ikakvog oruđa, samo pomoću vlastitih prstiju, koja je karakteristična za krajeve iz kojih dolazi. Jedna je pak druga pokazala ostalima kako pripremiti pinjatu.
Neke od sudionica iskoristile su ovu priliku da povedu i svoju djecu. Budući da ih se skupio popriličan broj, dok su se odrasli opustili uz ove kreativne aktivnosti, djeca su se izdvojila u susjednu prostoriju i zaokupila raznim zabavno-edukativnim sadržajem i igračkama, kojih u JRS-u nikad ne nedostaje.
Ovaj susret ističe se svojom jednostavnošću - u njegovom središtu je ono što su sudionice same pripremile i donijele, njihova umijeća, lijepe vještine koje su kadre i druge razveseliti i koje se drugima mogu prenijeti. Iskustvo JRS-ove dugogodišnje misije praćenja i služenja izbjeglica potvrđuje da je najljepše kada učimo jedni od drugih jer već samom razmjenom onoga što imamo i znamo počinjemo graditi zajednicu utemeljenu na uzajamnom povjerenju.
