Papa: Bog silazi u naše podzemlje, smrt nikada nema posljednju riječ
Na općoj audijenciji održanoj danas, 24. rujna, papa Lav XIV. je nastavio vjernicima tumačiti otajstvo Velike subote:
To je dan Vazmenog otajstva u kojem sve izgleda nepomično i tiho, dok se zapravo ispunja nevidljivo djelo spasenja: Krist silazi u kraljevstvo podzemlja da donese navještaj Uskrsnuća svima onima koji su bili u tami i sjeni smrti.
Papa je također objasnio da podzemlje, u biblijskom shvaćanju, nije toliko mjesto koliko egzistencijalno stanje u kojem je život oslabljen, a vladaju bol, samoća, krivnja i odvojenost od Boga i drugih.
Krist nas dohvaća i u tom ponoru, prelazeći prag kraljevstva tame. Ulazi, možemo reći, u samu kuću smrti, da je isprazni, da oslobodi njezine stanovnike, uzimajući ih za ruku jednoga po jednoga. To je poniznost Boga koji se ne zaustavlja pred našim grijehom, koji se ne plaši pred krajnjim odbacivanjem ljudskog bića.
Dodao je i da nam apostol Petar, u kratkom odlomku svoje Prve poslanice, kaže da je Isus, oživljen u Duhu Svetom, otišao navijestiti spasenje „i duhovima u tamnici“. Pritom je istaknuo:
To je jedna od najdirljivijih slika, razvijena ne u kanonskim Evanđeljima, nego u jednom apokrifnom tekstu zvanom Nikodemovo evanđelje. Prema toj predaji, Sin Božji ušao je u najgušću tamu kako bi dosegnuo i posljednjega od svoje braće i sestara, da bi i tamo donio svoje svjetlo. U tom činu sadržana je sva snaga i nježnost vazmenoga navještaja: smrt nikada nema posljednju riječ.
Krist ulazi u sve tamne stvarnosti - samoću, sram, napuštenost, teškoću življenja -samo da bi nam posvjedočio Očevu ljubav. Ne da bi sudio, nego da bi oslobodio. Ne da bi optužio, nego da bi spasio. Čini to bez buke, na prstima, poput onoga koji ulazi u bolesničku sobu da donese utjehu i pomoć - pojasnio je Sveti Otac.
Na istočnim ikonama Uskrsnuća Krist je prikazan kako razvaljuje vrata podzemlja i, pružajući svoje ruke, Adama i Evu hvata za zapešća. Ne spašava samo sebe, ne vraća se u život sam, nego sa sobom povlači cijelo čovječanstvo. To je prava slava Uskrsloga: to je snaga ljubavi i solidarnosti Boga koji se ne želi spasiti bez nas, nego samo s nama. Velika subota je, dakle, dan u kojem nebo istinski pohodi zemlju. To je vrijeme u kojem svaki kutak ljudske povijesti biva dotaknut svjetlom Uskrsa.
Ako je Krist mogao sići dotle, ništa ne može biti isključeno iz njegova otkupljenja. Nema prošlosti toliko uništene, nema povijesti toliko narušene da ne bi mogla biti dotaknuta milosrđem – istaknuo je rimski biskup te dodao:
Draga braćo i sestre, za Boga ovaj silazak nije poraz, nego ispunjenje njegove ljubavi. Nije neuspjeh, nego put kojim pokazuje da za njegovu ljubav nijedno mjesto nije predaleko, nijedno srce previše zatvoreno, nijedan grob prečvrsto zapečaćen. To nas tješi i podupire. Ako nam se katkada čini da dodirujemo dno, sjetimo se: to je mjesto s kojega je Bog sposoban započeti novo stvaranje, sastavljeno od podignutih ljudi, srdaca koja su primila oprost i obrisanih suza.
Velika subota je tihi zagrljaj kojim Krist prikazuje Ocu svu stvorenu stvarnost da je ponovno smjesti u njegov naum spasenja - zaključio je papa Lav XIV.
(Vatican News - hjb)
