Apostolsko pismo pape Lava XIV. „In unitate fidei“: Kršćani moraju biti ujedinjeni kako bi bili znak mira

U jedinstvu vjere koja je naviještana od samih početaka Crkve, kršćani su pozvani hoditi složno, čuvajući i prenoseći Isusa Krista s ljubavlju i radošću. On je dar koji su ljudi primili, Jedinorođeni Sin Božji, sišao s neba radi našega spasenja, u kojega su biskupi sudionici Nicejskog sabora 325. godine ispovjedili vjeru. Piše to papa Lav XIV. u apostolskom pismu In unitate fidei povodom 1700. obljetnice Nicejskog sabora, koje je danas, 23. studenoga, na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja pružio Crkvi, nekoliko dana prije svoga apostolskog putovanja u Tursku. Time je želio potaknuti na obnovljeni polet u ispovijesti vjere čiju istinu, koja stoljećima predstavlja zajedničku baštinu kršćana, valja uvijek iznova i na suvremeni način ispovijedati i produbljivati.

Ispit savjesti

Sveti Otac upućuje na dokument Međunarodnog teološkog povjerenstva pod naslovom „Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj – 1700. obljetnica Nicejskoga ekumenskog sabora (325.-2025.)“ radi produbljivanja važnosti i aktualnosti ne samo teološke i crkvene, nego i kulturne i društvene dimenzije Nicejskog sabora, te potiče na ispit savjesti nadahnut Nicejskim Vjerovanjem koje započinje ispovijedanjem vjere u Boga Svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. Stoga postavlja pitanja: Što Bog znači za mene i kako svjedočim vjeru u Njega? Je li on jedini i pravi Bog ili postoje idoli važniji od njega i njegovih zapovijedi? Je li on Stvoritelj kojemu dugujem sve što jesam i što imam, čiju sliku mogu pronaći u svakom stvorenju? Jesam li spreman pravedno i pošteno dijeliti zemaljska dobra koja pripadaju svima? Iskorištavam li stvoreni svijet, uništavam li ga, umjesto da ga čuvam i obrađujem kao zajednički dom cijelog čovječanstva?

Ispovijest vjere u Krista daje nadu

Središte kršćanske vjere jest ispovijest vjere u Isusa Krista, Sina Božjega, ono isto koje je proglašeno u Niceji te koje se i danas izgovara na misi u nicejsko-carigradskom vjerovanju koje ujedinjuje sve kršćane i daje nadu u teškim vremenima u kojima živimo, usred mnogih briga i strahova, rata i nasilja, prirodnih katastrofa, teških nepravdi i nejednakosti, gladi i siromaštva koje trpe milijuni ljudi.

Univerzalna kršćanska zajednica kao znak mira

Rimski biskup se u dokumentu najprije osvrće na povijest Nicejskog sabora i na Vjerovanje koje je ondje formulirano, a potom poziva na razmišljanje o vjeri u Boga u današnjem vremenu, o žrtvi Krista koji je radi spasenja ljudi umro na križu otvorivši nam put novoga života svojom uskrsnućem i uzašašćem, o ljubavi prema bližnjemu koju je Isus propovijedao te o vrlo velikoj ekumenskoj vrijednosti Nicejskog sabora. Upravo se na njoj temelji ekumenski pokret koji je postigao mnogo rezultata u posljednjih šezdeset godina. Ako nam još nije darovano potpuno vidljivo jedinstvo s Pravoslavnim Crkvama i Istočnim pravoslavnim Crkvama te s crkvenim zajednicama nastalima nakon reformacije, upravo nas je ekumenski dijalog potaknuo da prepoznamo kao vlastitu braću i sestre u Isusu Kristu one koji pripadaju drugim Crkvama i crkvenim zajednicama te da ponovno otkrijemo jednu i univerzalnu zajednicu Kristovih učenika diljem svijeta. Ta zajednica, u današnjem svijetu podijeljenom i pogođenom mnogim sukobima, može biti znak mira i sredstvo pomirenja, odlučno pridonoseći globalnom zauzimanju za mir - ističe Papa.

Hoditi zajedno kako bismo postigli jedinstvo

U tom smislu, spomen na tolike kršćanske mučenike iz svih Crkava i crkvenih zajednica, na čije je svjedočanstvo podsjetio papa Ivan Pavao II., ujedinjuje nas i potiče da budemo svjedoci i graditelji mira u svijetu - nastavlja Petrov nasljednik te dodaje:

Da bismo mogli obavljati tu službu na vjerodostojan način, moramo hoditi zajedno kako bismo postigli jedinstvo i pomirenje među svim kršćanima. Nicejsko Vjerovanje može biti temelj i mjerilo za taj hod. Ono nam, naime, predlaže model istinskoga jedinstva u legitimnoj različitosti. Jedinstvo u Trojstvu, Trojstvo u Jedinstvu, jer je jedinstvo bez raznolikosti tiranija, a raznolikost bez jedinstva propast.

Papa nadalje ističe da trebamo ostaviti iza sebe teološke razmirice koje su izgubile svoj smisao, kako bismo stekli zajedničku misao i još više zajedničku molitvu Duhu Svetomu da nas sve okupi u jednu vjeru i jednu ljubav.

Međusobno slušanje i prihvaćanje za ponovno uspostavljanje jedinstva među kršćanima

Nije riječ o ekumenizmu povratka na stanje prije podjela niti o međusobnom priznanju sadašnjeg statusa quo o raznolikosti Crkava i crkvenih zajednica, nego o ekumenizmu usmjerenom prema budućnosti, o ekumenizmu pomirenja na putu dijaloga, razmjene darova i duhovne baštine – napominje Papa te dodaje:

Uspostavljanje jedinstva među kršćanima ne osiromašuje nas, nego obogaćuje. Kao i u Niceji, taj će naum biti moguć samo kroz strpljiv, dug i ponekad težak put međusobnog slušanja i prihvaćanja. To je teološki, a još više i duhovni izazov, koji zahtjeva pokajanje i obraćenje od strane svih. Zbog toga nam je potreban duhovni ekumenizam ispunjen molitvom, slavljenjem i bogoslužjem, kao što se dogodilo u nicejsko-carigradskom vjerovanju.

Sadržaj Nicejskog Vjerovanja

Vraćajući se u prošlost, papa Lav XIV. podsjeća da je Nicejski sabor nastao tijekom jedne od najvećih kriza u povijesti Crkve prvog tisućljeća, kada je prevladavala kršćanska hereza arijanizam, te ističe da su na kraju zasjedanja biskupi, sazvani od cara Konstantina kako bi obnovili jedinstvo u Crkvi, izrazili svoju vjeru u jedinoga i pravoga Boga te ispovjedili da je Isus Sin Božji jer je istobitan s Ocem, rođen, a ne stvoren, čime su odbacili nauk aleksandrijskoga svećenika Arija.

Današnje unutarnje prihvaćanje Vjerovanja

Prepoznajući u današnjem vremenu čvrstu povezanost liturgije i kršćanskog života s nicejsko-carigradskim vjerovanjem i gledajući na sadašnjost, Papa se pita što je danas s unutarnjim prihvaćanjem Vjerovanja. Primjećuje da za mnoge ljude Bog i pitanje o Bogu gotovo više nemaju značenja u životu te da su, kako podsjeća pastoralna konstitucija Gaudium et spes, kršćani barem djelomično odgovorni za tu situaciju jer ne svjedoče istinsku vjeru i prikrivaju pravo Božje lice živeći i djelujući daleko od Evanđelja. Također, vodili smo ratove, ubijali, progonili i diskriminirali u Božje ime, te umjesto da smo naviještali milosrdnoga Boga, govorili smo o osvetoljubivom Bogu koji ulijeva strah i kažnjava.

Međutim, budući da je središte nicejsko-carigradskog vjerovanja upravo ispovijest vjere u Isusa Krista, našega Gospodina i Boga, valja se zalagati za nasljedovanje Isusa kao Učitelja, suputnika, brata i prijatelja, imajući na umu da njegov put nije širok i udoban, nego često zahtjevan ili čak bolan, kao i da ako nas Bog ljubi cijelim svojim bićem, tada se i mi moramo međusobno ljubiti. U nasljedovanju Isusa, uspon k Bogu prolazi kroz spuštanje i darivanje sebe samih našoj braći i sestrama, osobito najmanjima, najsiromašnijima, napuštenima i marginaliziranima. Suočeni s katastrofama, ratovima i bijedom, možemo posvjedočiti Božje milosrđe ljudima koji sumnjaju u njega jedino ako iskuse njegovo milosrđe kroz nas - zaključuje papa Lav XIV. apostolsko pismo In unitate fidei.

(Vatican News - tc; md)