Papa: U procesima proglašenja ništavosti ženidbe potrebno je uravnotežiti milosrđe i pravednost

Postupke proglašenja ništavosti ženidbe ne treba smatrati isključivo tehničkim područjem koje zanima samo stručnjake, niti sredstvom kojemu je svrha jedino dobivanje slobodnog statusa osobe. Oni, naprotiv, uključuju pravnu, crkvenu i pastoralnu dimenziju koje su međusobno povezane. Istaknuo je to papa Lav XIV. danas, 21. studenog, primivši u audijenciju sudionike Međunarodnog tečaja koji je organizirao sud Rimske rote naslovljenog “Deset godina nakon reforme kanonskog ženidbenog postupka“, koju je želio papa Franjo.

„Sveta moć“ i „služenje istini“

U dugom govoru Papa je potaknuo prisutne da razmisle, prije svega, o dvije ekleziološke pretpostavke crkvenih sudskih postupaka: o svetoj moći, te o sudjelovanju u onoj Kristovoj koja se ostvaruje u službi istine, kao put do spoznaje i prihvaćanja konačne Istine, koja je sâm Krist, i otajstva bračnoga saveza.

U sudskoj vlasti djeluje temeljni aspekt pastoralne službe: služenje istini. Svakom je vjerniku, svakoj obitelji, svakoj zajednici potrebna istina o vlastitoj crkvenoj situaciji, kako bi dobro ostvarili put vjere i ljubavi. U tomu se nalazi istina o osobnim i zajedničkim pravima: pravna istina proglašena u crkvenim postupcima aspekt je egzistencijalne istine unutar Crkve.

Milosrđe i pravednost

Papa se osvrnuo na Isusa, blagoga i milosrdnog suca, kako je predstavljen u dva motuproprija koji su potaknuli reformu kanonskoga postupka za parnice proglašenja ništavosti ženidbe - Mitis Iudex Dominus Iesus za Zakonik kanonskoga prava, i Mitis et Misericors Iesus za Zakonik kanona Istočnih Crkvi. Ako je u Božjem sudu o spasenju uvijek na djelu njegov oprost okajanom grješniku, ljudski sud o ništavosti ženidbe ne bi, međutim, trebao biti manipuliran lažnim milosrđem. Međutim, ostaje činjenica da se u pravilnom obavljanju sudske vlasti mora primjenjivati istinsko milosrđe.

Kako bi sve to bolje objasnio, Papa je citirao svetog Augustina koji u djelu De civitate Dei pita što je milosrđe ako ne određeno suosjećanje našega srca s bijedom drugoga, preko kojega smo, ako nam je moguće, potaknuti ublažiti ju? Taj je pokret koristan za razum kada se milosrđe nudi na način koji čuva pravednost, kako u pomaganju potrebitima, tako i u opraštanju onomu koji se kaje – rekao je Papa podsjećajući na riječi svetog Augustina te dodao:

U tom svjetlu, postupak poništenja ženidbe može se promatrati kao prinos pravnih stručnjaka zadovoljavanju potrebe za pravednošću koja je toliko duboka u savjesti vjernika, te stoga i ostvarenju pravednoga djela istinskog milosrđa. Svrha reforme, usmjerena na dostupnost i brzinu postupaka, ali nikada na štetu istine, pojavljuje se stoga kao očitovanje pravednosti i milosrđa.

Ženidba, kanon istinske ljubavi između muškarca i žene

Papa Lav XIV. je potom istaknuo da se u postupcima za poništenje ženidbe uvijek treba uzeti u obzir teološka pretpostavka braka, budući da ga je osnovao Stvoritelj, te ponovno napomenuo da je taj sakrament kanon istinske ljubavi između muškarca i žene.

U prigodi Jubileja obitelji podsjetio sam da brak nije ideal, nego kanon istinske ljubavi između muškarca i žene: potpune, vjerne, plodne ljubavi. Kako je istaknuo papa Franjo, brak je stvarnost s točno određenom vrijednošću, on je Božji dar supružnicima.

Stoga je – prema Papinim riječima – u slučajevima ništavosti, ključna svijest da radimo u službi istine konkretne zajednice, procjenjujući pred Bogom je li prisutno otajstvo una caro, odnosno „jednoa tijela“, koje zauvijek opstoji u zemaljskom životu supružnika, unatoč svakom neuspjehu u odnosu.

Sudski postupak kao sredstvo pravednosti

Pape su više puta pozivali na služenje istini – istaknuo je Sveti Otac podsjećajući da je papa Benedikt XVI. u govoru Rimskoj roti 28. siječnja 2006. napomenuo da je kanonski postupak za ništavost ženidbe u biti instrument za utvrđivanje istine o bračnoj vezi, čija je konstitutivna svrha stoga služenje istini. Dok je papa Franjo, u predgovoru motuproprija Mitis Iudex, pojašnjavajući smisao reforme, precizirao da želi slijediti stope svojih prethodnika, koji su željeli da se slučajevi ništavosti ženidbe rješavaju sudskim, a ne administrativnim putem kako bi u najvećoj mogućoj mjeri zaštitili istinu svete veze.

Instituciju sudskog postupka treba vrjednovati ne promatrajući ju kao kaotičnu gomilu proceduralnih zahtjeva, nego kao sredstvo pravde. Doista, postaviti slučaj jamčeći da stranke, uključujući branitelja veze, mogu iznijeti dokaze i argumente koji podupiru njihovo stajalište te da mogu razumjeti i procijeniti iste elemente koje je iznijela druga strana, na saslušanju koje vodi i zaključuje nepristrani sudac, veliko je dobro za sve uključene i za samu Crkvu.

Traženje istine i salus animarum

Potrebno je poticati pomirenje među supružnicima – istaknuo je Papa napominjući, međutim, da ima slučajeva u kojima je potrebno pristupiti procesu. Svakako je potrebno imati na umu traženje istine i "salus animarum", odnosno spas duša, koji je vrhovni zakon i svrha ženidbenih postupaka u Crkvi.

Sudska etika, usredotočena na istinu onoga što je pravedno, treba nadahnuti sve pravne djelatnike, svakoga u vlastitoj ulozi, da sudjeluju u djelu pravednosti i istinskoga mira kojemu je proces usmjeren.

Sudska djelatnost Crkve i obiteljski pastoral

Na kraju, rimski je biskup napomenuo da se obiteljski pastoral u posljednje vrijeme bavi i sudskom djelatnošću Crkve na području ženidbe te preporučio da se rad crkvenih sudova ne ignorira ili podcjenjuje, koji pak, ne smiju zaboraviti da je njihov specifičan prinos pravednosti dio u radu na promicanju dobra obitelji, s posebnim osvrtom na one u teškoćama. Riječ je o radu koji pripada svima u Crkvi: pastirima, vjernicima i pravnicima. 

(Vatican News - tc; aa)