Papa Lav XIV.: Suprotstaviti se netoleranciji, prevladati nasilje, ukloniti isključenost

U kolijevci triju abrahamskih religija, papa Lav XIV. je danas, 1. prosinca 2025., drugoga dana boravka u Libanonu, sudjelovao u ekumenskom i međureligijskom susretu na Trgu mučenika u Bejrutu. Njegov poticaj da budu mirotvorci, u skladu s onim koji je izrazio u prvim trenutcima po dolasku u Libanon, u svojem prvom govoru libanonskim političkim i civilnim vlastima, jest poticaj duhovnoga oca koji, dirnut i zahvalan, ujedinjuje svoj glas, po  uzoru na svoje prethodnike koji su posjetili tu – kako je rekao – voljenu zemlju, s polifonijom lokalnih vjerskih vođa. Sluša ih kao braću, jednog po jednog, neprestano u molitvi, tješeći Libanon kako ne bi izgubio sklad među svim svojim zajednicama.

Taj je događaj uslijedio nakon susreta u apostolskoj nuncijaturi s Vijećem katoličkih patrijarha Istoka - tijekom kojega se, među ostalim, razgovaralo o zajedničkom datumu Uskrsa za sve kršćane - i ručka, na kojemu su se pridružili i katolikos Armenske apostolske crkve Cilicije, Aram I., poglavar Sirijske pravoslavne Crkve antiohijski patrijarh Ignacije Efrem II., te grčki pravoslavni patrijarh Antiohije, Yohanna X. Yazigi.

Libanon, stoljećima raskrižje civilizacija, naroda i religija, posebno između kršćanstva i islama koji su Arapi donijeli u 7. stoljeću, već godinama prolazi kroz nestabilnost i višeslojne krize. Budući da je kroz svoju povijest bila utočište za ugrožene ili progonjene manjine na Bliskom istoku, ta je mala nacija postala "mozaik" etničkih i vjerskih zajednica (država službeno priznaje 18 vjeroispovijesti). Upravo je taj mozaik naveo Ivana Pavla II. da 1977. godine istakne: „Libanon je više od zemlje, on je poruka“. Danas se podsjeća na ono što je postalo mnogo više od slogana. I ponovno se ističe da Libanon ne može biti napušten, ne samo zbog patnje njegovog naroda, nego i zbog univerzalne vrijednosti njegove duhovne i kulturne baštine.

Strah, nepovjerenje i predrasude nemaju posljednju riječ

Dijalog s pripadnicima drugih religija svojstven je naravi i pozivu univerzalne Crkve – podsjetio je Papa u govoru održanom na engleskom jeziku, pozivajući se na riječi Benedikta XVI. koje je napisao prije trinaest godina u svojoj postsinodskoj pobudnici Ecclesia in Medio Oriente. I oni zahtijevaju – pojasnio je papa Lav XIV. – da se Crkva zauzme u dijalogu s pripadnicima drugih religija.

Pozivajući se na tekst postsinodske pobudnice, Papa je podsjetio da se na Bliskom istoku taj dijalog temelji na duhovnim i povijesnim vezama koje ujedinjuju kršćane, Židove i muslimane. To je dijalog koji nije prvenstveno određen pragmatičkim, političkim ili društvenim mišljenjima, nego temeljnim teološkim pitanjima koja se odnose na vjeru.

Potom je opisao kako zvonici i minareti tu stoje jedan pokraj drugoga, upravo kao što su različite vjere pozvane surađivati ​​jedna uz drugu, uzdižući zajedno milosrdnom Stvoritelju neprestanu molitvu za Božji dar mira. Dugotrajni i slojeviti sukobi na Bliskom istoku mogu biti obeshrabrujući – primijetio je Papa – no usred tih borbi, nada i ohrabrenje mogu se pronaći kada se usredotočimo na ono što nas ujedinjuje: našu zajedničku čovječnost i našu vjeru u Boga ljubavi i milosrđa.

[...] strah, nepovjerenje i predrasude ovdje nemaju posljednju riječ, a jedinstvo, pomirenje i mir uvijek su mogući.

Moguće je živjeti zajedno u poštovanju i dijalogu

Papa Lav XIV. je u toj prigodi spomenuo i šezdesetu obljetnicu Deklaracije Nostra Aetate, koja je – kako je rekao – otvorila novi horizont, ističući da istinski dijalog, nadahnut božanskom ljubavlju, obuhvaća sve ljude dobre volje i odbacuje predrasude, diskriminacije i progon, potvrđujući jednako dostojanstvo svakog ljudskog bića. Pritom je istaknuo:

To je, dakle, misija koja ostaje nepromijenjena u povijesti ove voljene zemlje: svjedočiti trajnu istinu da kršćani, muslimani, Druzi i bezbrojni drugi mogu živjeti zajedno, gradeći zemlju ujedinjenu poštovanjem i dijalogom.

Suprotstaviti se netoleranciji, prevladati nasilje

Papino povjerenje proizlazi iz Evanđelja koje sadrži priče o Isusovom životu na području današnjega južnog Libanona, u okolici Tira i Sidona. Spomenuo je, primjerice, susret sa Sirofeničankom, majkom o kojoj govori evanđelist Marko. Poniznost, pouzdanje i ustrajnost svladavaju svaku prepreku i susreću se s bezgraničnom Božjom ljubavlju – rekao je Papa, uvjeren da Libanon utjelovljuje upravo to povijesno stajalište. Sliku masline - veličanstveni stilizirani primjerak postavljen u pozadini na tom važnom događaju Papinog putovanja u Libanonu - simbola mira i suživota, Papa je iskoristio kako bi istaknuo izvanrednu sposobnost otpornosti i nade koja nikada ne smije napustiti libanonski narod. I povjeravajući libanonski narod u majčinski zagrljaj Gospe Libanonske, koja se štuje u svetištu u Harisi, Papa je istaknuo:

U sve više međusobno povezanom svijetu, pozvani ste biti graditelji mira: boriti se protiv netolerancije, prevladati nasilje i ukloniti isključenost, osvjetljavajući put prema pravednosti i skladu za sve kroz svjedočanstvo vaše vjere.

(Vatican News - ap; aa)