Papa: Financijska ulaganja danas postaju idoli po krvavoj cijeni milijuna ljudskih života
Ponekad se, na kraju dana ispunjenih aktivnostima, osjećamo prazno. Zašto? Zato što nismo strojevi, imamo srce; štoviše, možemo reći da mi jesmo srce. Srce je simbol cijele naše ljudskosti, sinteza misli, osjećaja i želja, nevidljivo središte našega bića. Evanđelist Matej nas poziva da razmišljamo o važnosti srca kroz tu predivnu Isusovu rečenicu: „Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.“
Papa Lav XIV. je danas, 17. prosinca, u katehezi na općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra svojim riječima dotaknuo najdublji dio svakog čovjeka te potaknuo da se vratimo srcu. Istaknuo je da je to mjesto gdje se čuva pravo blago, a ne u zemaljskim sefovima niti u velikim financijskim ulaganjima od kojih danas činimo idole do te mjere da žrtvujemo ljude i stvoreni svijet.
Pozdrav bolesnicima u Dvorani Pavla VI.
Prije same kateheze, Sveti Otac se susreo s nekoliko bolesnika u Dvorani Pavla VI., udjeljujući im Božji blagoslov i izražavajući želju da radost božićnoga vremena prati njih i njihove obitelji te da uvijek, s povjerenjem i ljubavlju koju samo Gospodin može dati, ostanu u njegovim rukama.
Isus prosvjetljuje užurbani život ljudi
Pred 20 tisuća okupljenih vjernika, rimski biskup se u katehezi naslovljenoj „Uskrs kao odredište nemirnog srca“, osvrnuo najprije na svakodnevicu svakoga čovjeka, na stalno kretanje koje nas potiče da činimo i djelujemo te koje obilježava ljudski život, kao i na brzinu koja se posvuda zahtijeva kako bismo postigli optimalne rezultate u najrazličitijim područjima života. Pozvao je na razmišljanje o tome kako Isusovo uskrsnuće može sve to rasvijetliti te usporedio život na zemlji s onim na nebu, odnosno sa životom s Kristom, ističući da tada nećemo biti neaktivni, nego ćemo ući u Božji počinak, koji je mir i radost.
Pravo blago nije u sefovima ni u ulaganjima
Petrov nasljednik se potom osvrnuo na svakodnevni zemaljski život primjećujući da smo često zaokupljeni mnogim aktivnostima koje nas ne čine uvijek zadovoljnima. Mnogi naši postupci imaju veze s praktičnim i konkretnim stvarima jer se svatko mora svakodnevno nositi s problemima i suočavati s naporima. To su iskustva koja je živio i Isus, koji se uključivao u živote ljudi, ne štedeći se, nego se darujući do kraja. Međutim, Sveti Otac je upozorio da nam previše toga što činimo ne donosi puninu, nego može postati vrtlog koji nas omamljuje, oduzima nam spokoj i sprječava nas da bolje živimo ono što je doista važno za naš život. To dovodi do umora, a vrijeme se čini raspršenim u tisuće praktičnih stvari koje, međutim, ne odgovaraju na pitanje o konačnom smislu našega postojanja. Ipak, moguće je pronaći taj smisao u sebi, u srcu – istaknuo je Papa te dodao:
Dakle, u srcu se čuva pravo blago, a ne u zemaljskim sefovima ni u velikim financijskim ulaganjima od kojih danas, više nego ikada, činimo idole po krvavoj cijeni milijuna ljudskih života i razaranja Božjeg stvorenoga svijeta.
Nemirni smo jer smo usmjereni prema potpunom ispunjenju
Potrebno je, dakle, vratiti se srcu i dopustiti da nas vodi Krist, jer u brojnim obvezama s kojima se neprestano suočavamo sve se više pojavljuje rizik raspršenosti, a ponekad i očaja te gubitka smisla, čak i kod ljudi koji izgledaju uspješni - napomenuo je rimski biskup te dodao:
Promatrati život u svjetlu Uskrsa, gledati ga s Uskrslim Isusom, znači pronaći pristup u bit ljudske osobe, u naše srce: cor inquietum. Tim pridjevom „nemirno“ sveti Augustin nam pomaže razumjeti polet ljudskog bića usmjerenog prema svome potpunom ispunjenju. Cijela rečenica upućuje na početak njegovih „Ispovijesti“, gdje stoji: „Gospodine, stvorio si nas za sebe i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.“
Bog koji je ljubav ispunja čovjekovo srce
Stoga je nemir znak da se naše srce ne kreće nasumce ili neuredno, bez svrhe ili cilja, nego je usmjereno prema svome konačnom odredištu – istaknuo je Petrov nasljednik te dodao:
Istinsko odredište srca ne nalazi se u posjedovanju dobara ovoga svijeta, nego u postizanju onoga što ga može u potpunosti ispuniti, odnosno Božje ljubavi, ili još točnije, Boga koji je Ljubav. To se blago, međutim, pronalazi samo kad ljubimo bližnjega kojega susrećemo na našem putu: brata i sestru od krvi i mesa, čija prisutnost potiče i propituje naše srce, pozivajući ga da se otvori i daruje.
Iznad onoga što prolazi
Bližnji nas poziva da usporimo, da ga pogledamo u oči, a ponekad i da promijenimo plan ili čak i smjer. To nas ponovno vraća srcu – rekao je Sveti Otac te dodao:
Evo tajne kretanja ljudskog srca: vratiti se izvoru njegova bića, uživati u radosti koja ne prestaje, koja ne razočarava. Nitko ne može živjeti bez smisla koji nadilazi prolaznost, koji ide iznad onoga što prolazi. Ljudsko srce ne može živjeti bez nade, bez svijesti da je stvoreno za puninu, a ne za nedostatak.
Kršćanska nada
Nada koja podupire srce jest sam Isus Krist, sa svojim utjelovljenjem, mukom, smrću i uskrsnućem. Nemirno srce neće biti razočarano ako uđe u dinamiku ljubavi za koju je stvoreno. Upravo ondje srce pronalazi sigurnost da je život pobijedio i da će u Kristu nastaviti pobjeđivati u svakoj smrti naše svakodnevice. To je kršćanska nada – zaključio je papa Lav XIV.
(Vatican News - tc; md)
