Papa: Crkva kao znak pomirenja usred razdijeljenoga čovječanstva
Papa Lav XIV. u današnjoj je katehezi naglasio da se Drugi vatikanski koncil, čijim je dokumentima posvetio ovaj niz kateheza, u svom opisu Crkve potrudio objasniti odakle ona crpi svoje podrijetlo. Pojasnio je da su u Dogmatskoj konstituciji Lumen gentium koncilski oci posegnuli za pojmom „otajstvo“ iz Poslanicâ svetoga Pavla.
Božji naum – ujediniti sva stvorenja
Odabirom toga izraza nije se htjelo reći da je Crkva nešto mračno ili neshvatljivo, kako se ponekad uobičajeno misli kada se čuje riječ „otajstvo“. Upravo suprotno: naime, kada sveti Pavao, osobito u Poslanici Efežanima, rabi tu riječ, želi označiti stvarnost koja je prije bila skrivena, a sada je objavljena. Riječ je o Božjem naumu koji ima svrhu: ujediniti sva stvorenja zahvaljujući pomirbenom djelovanju Isusa Krista, djelovanju koje se ostvarilo u njegovoj smrti na križu. To se prije svega doživljava u zajednici okupljenoj na liturgijskom slavlju: ondje se razlike relativiziraju, a ono što je važno jest biti zajedno jer nas privlači Kristova Ljubav.
Isus nas zove svojim križem
Za sv. Pavla otajstvo je očitovanje onoga što je Bog htio ostvariti za cijelo čovječanstvo, a upoznaje se u mjesnim iskustvima koja se postupno šire sve dok ne obuhvate sve ljude, pa čak i kozmos, pojašnjava Papa i nastavlja:
Stanje čovječanstva obilježeno je razdijeljenošću koju ljudi nisu u stanju popraviti, iako težnja za jedinstvom prebiva u njihovu srcu. U to se stanje uključuje djelovanje Isusa Krista, koji po Duhu Svetomu pobjeđuje sile razdvajanja i samoga Razdjelitelja. Biti zajedno na slavlju, povjerovavši navještaju evanđelja, doživljava se kao privlačnost križa Kristova, koji je vrhovno očitovanje Božje ljubavi; to je osjećaj da smo zajedno pozvani od Boga. Zato se rabi pojam EKKLESÍA, odnosno skupština ljudi koji prepoznaju da su sazvani. Tako postoji određeno podudaranje između toga otajstva i Crkve: Crkva je otajstvo koje je sada vidljivo.
Crkva – znak i sredstvo sjedinjenja
Sveti Otac citira 1. broj konstitucije Lumen Gentium u kojem se naučava da je Crkva u Kristu, na neki način, sakrament, odnosno znak i sredstvo intimnog sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda.
Uporabom pojma 'sakrament' i pripadajućim objašnjenjem želi se naznačiti da je Crkva u povijesti čovječanstva izraz onoga što Bog želi ostvariti; gledajući je, u određenoj se mjeri može nazrijeti Božji naum i otajstvo: u tom smislu Crkva je znak. Osim toga, uz pojam 'sakrament' dodaje se i pojam 'sredstvo', kako bi se upravo naznačilo da je Crkva djelatan znak.
Sakrament spasenja
Po Crkvi Bog postiže cilj sjedinjenja ljudi sa sobom i njihova međusobnog okupljanja. Sjedinjenje s Bogom nalazi svoj odraz u sjedinjenju ljudskih osoba, ističe Sveti Otac i podsjeća da 48. broj konstitucije Crkvu opisuje kao sakrament, uz oznaku 'spasenja':
Doista, Krist kada je bio uzdignut sa zemlje, sve je privukao k sebi; uskrsnuvši od mrtvih, udahnu apostolima svoj životvorni Duh i po njemu uspostavi svoje tijelo, koje je Crkva, kao opći sakrament spasenja; sjedeći zdesna Ocu, neprestano djeluje u svijetu da ljude privede Crkvi i po njoj ih tješnje sjedini sa sobom te ih učini dionicima svoga slavnog života, hraneći ih vlastitim tijelom i vlastitom krvlju.
Ovaj tekst omogućuje razumjeti odnos između ujediniteljskog djelovanja Isusove Pashe, odnosno otajstva muke, smrti i uskrsnuća, i identiteta Crkve. Ujedno nas potiče na zahvalnost što pripadamo Crkvi, tijelu uskrsloga Krista i jedinstvenom Božjem narodu koji hodočasti kroz povijest, živeći kao posvećujuća prisutnost usred još uvijek razdijeljenog čovječanstva, kao djelotvoran znak jedinstva i pomirenja među narodima, zaključio je današnju katehezu Sveti Otac.
(Vatican News - hjb)
