Papa: Valja čitati Božju riječ u njezinu povijesnom kontekstu kako bi se izbjegao fundamentalizam
Saborska konstitucija Dei Verbum o kojoj ovih tjedana razmišljamo, u Svetome pismu, čitanome u živoj Predaji Crkve, pokazuje povlašteni prostor susreta u kojem Bog nastavlja govoriti muškarcima i ženama svakoga vremena kako bi ga, slušajući ga, mogli upoznati i ljubiti – istaknuo je Sveti Otac danas, 4. veljače, u katehezi na općoj audijenciji.
Dodao je, međutim, da biblijski tekstovi nisu napisani nebeskim ili nadljudskim jezikom. Bog bira govoriti služeći se ljudskim jezicima te su tako različiti autori, nadahnuti Duhom Svetim, sastavili tekstove Svetoga pisma – istaknuo je rimski biskup te dodao:
Kako podsjeća Konstitucija, Božje riječi, izražene ljudskim jezicima, postale su slične čovjekovu govoru kao što je već Riječ vječnoga Oca, uzevši slabosti ljudske naravi, postala slična čovjeku. Prema tome, ne samo u svojim sadržajima, nego i u jeziku, Pismo otkriva milosrdno Božje prilagođavanje ljudima i njegovu želju biti im blizu.
Tumačeći odnos koji postoji između božanskog Autora i ljudskih autora svetih tekstova, Petrov nasljednik je istaknuo da su se kroz više stoljeća mnogi teolozi brinuli o tome da brane božansko nadahnuće Svetoga pisma, praktički smatrajući ljudske autore tek pasivnim oruđima Duha Svetoga. Stoga je rekao:
U novije vrijeme promišljanje je ponovno vrednovalo doprinos hagiografa u sastavljanju svetih tekstova, do te mjere da saborski dokument govori o Bogu kao glavnom 'autoru' Svetoga pisma, ali i hagiografe naziva 'pravim autorima' svetih knjiga. Kako je primijetio jedan pronicav egzeget prošloga stoljeća, 'spustiti ljudsko djelovanje na ono jednostavnoga prepisivača ne znači proslaviti božansko djelovanje'. Bog nikada ne ponižava čovjeka i njegove sposobnosti!
Papa Lav XIV. je pojasnio da, vjerujemo li da je Pismo Božja Riječ u ljudskim riječima, svaki pristup koji zanemaruje ili niječe jednu od tih dviju dimenzija ispada djelomičan:
Iz toga slijedi da pravilno tumačenje svetih tekstova ne može zanemariti povijesno okružje u kojem su nastali i književne oblike kojima su se služili; štoviše, odustajanje od proučavanja ljudskih riječi kojima se Bog poslužio riskira završiti u fundamentalističkim ili spiritualističkim čitanjima Pisma, koja iznevjeruju njegovo značenje.
Sveti Otac je napomenuo stoga da to načelo vrijedi i za navještaj Božje Riječi:
Ako izgubi dodir sa stvarnošću, s nadama i patnjama ljudi, ako se služi nerazumljivim, slabo komunikativnim ili anakronim jezikom, navještaj postaje neučinkovit. U svakom je dobu Crkva pozvana ponovno predlagati Božju Riječ jezikom sposobnim utjeloviti se u povijest i doprijeti do srca.
Sveti je Otac upozorio i na reduktivno čitanje Pisma koje zanemaruje njegovo božansko podrijetlo i na koncu ga shvaća kao puki ljudski nauk:
Božansko podrijetlo Pisma podsjeća također da Evanđelje, povjereno svjedočanstvu krštenika, premda obuhvaća sve dimenzije života i stvarnosti, ono ih nadilazi: ne može se svesti na puku filantropsku ili društvenu poruku, nego je radosni navještaj punoga i vječnoga života koji nam je Bog darovao u Isusu.
Draga braćo i sestre, zahvalimo Gospodinu jer u svojoj dobroti ne uskraćuje našem životu bitnu hranu svoje Riječi te molimo da naše riječi, a još više naš život, ne zamrače Božju ljubav koja je u njima ispripovijedana - zaključio je Sveti Otac današnju katehezu.
(Vatican News - hjb)
