Papa Lav XIV.: Svetost nije povlastica za nekolicinu, nego dar koji obvezuje svakog krštenika
Papa Lav XIV. je danas, 8. travnja, u katehezi na općoj audijenciji nastavio razmišljati o temama dogmatske konstitucije Lumen gentium, osvrćući se osobito na univerzalni poziv na svetost kao dar koji trebamo prihvatiti s radošću i zalaganjem. Dodao je da je put prema svetosti ponuđen svima, uz svijest da se ne radi samo o etičkoj obvezi, nego o samoj biti kršćanskog života.
Svetost nije povlastica za nekolicinu
Sveti je Otac podsjetio da su svi vjernici pozvani na svetost, kao i na njezinu najdublju i temeljnu srž, a to je ljubav. To nije rezervirano za određenu elitu, nego za sav Božji narod – napomenuo je te dodao:
Svetost, prema koncilskoj konstituciji, nije povlastica za nekolicinu, nego dar koji obvezuje svakog krštenika da teži savršenstvu ljubavi, odnosno punini ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. Ljubav je, naime, srž svetosti na koju su svi vjernici pozvani.
Spremni ispovijedati Krista sve do krvi
Rimski je biskup u svjetlu tog koncilskog dokumenta također istaknuo važnost mučeništva kao vrhunca svetosti. To nije nešto novo za današnje vrijeme – podsjetio je te dodao:
Svaki vjernik mora biti spreman ispovijedati Krista sve do prolijevanja vlastite krvi, kao što se oduvijek događalo te se događa i danas. Ta se spremnost na svjedočenje ostvaruje svaki put kada kršćani ostavljaju znakove vjere i ljubavi u društvu, zalažući se za pravednost.
Svetost nije samo etička obveza, nego bit kršćanskog života
Svi sakramenti, a osobito euharistija, pridonose potpunom suobličavanju Kristu, uzoru i mjeri svetosti. Svetost je – dodao je Petrov nasljednik - svakodnevno poslanje koje se ostvaruje stalnim obraćenjem. Stoga je istaknuo dimenziju svetosti koja nadilazi puko prianjanje uz određene moralne smjernice, jer možemo reći da svetost čini samu srž kršćanskog identiteta. Pritom je rekao:
Svetost nema samo praktičnu narav, kao da bismo je mogli svesti na neku etičku obvezu, ma kako velika bila, nego se tiče same bîti kršćanskog života, osobnog i zajedničkog.
Siromaštvo, poslušnost i čistoća nisu okovi nego oslobađajući darovi
Papa Lav XIV. je potom citirao svetoga Pavla VI., podsjećajući da svi krštenici trebaju biti sveti, odnosno doista dostojna, snažna i vjerna Božja djeca. U toj perspektivi odlučujuću ulogu ima posvećeni život, pa je rimski biskup potaknuo da ne gledamo na siromaštvo, čistoću i poslušnost kao na okove:
Te tri kreposti nisu propisi koji sputavaju slobodu, nego oslobađajući darovi Duha Svetoga po kojima su neki vjernici potpuno posvećeni Bogu.
Sveti je Otac potom objasnio smisao tih kreposti: siromaštvo oslobađa od proračunatosti i težnje za osobnom koristi, poslušnost oslobađa od sumnje i nadmoći, dok je čistoća darivanje cjelovitog i čistog srca u ljubavi, u službi Bogu i Crkvi.
Patnja kao put svetosti
Samo nekoliko dana nakon proslave Uskrsnuća Gospodinova, rimski je biskup pozvao da ponovno razmatramo žrtvu Raspetoga, po kojoj smo svi otkupljeni i posvećeni. Stoga je zaključio:
Ne postoji ljudsko iskustvo koje Bog ne otkupljuje: čak i patnja, proživljena u jedinstvu s Gospodinovom mukom, postaje put svetosti. Milost koja obraća i preobražava život jača nas u svakoj kušnji, pokazujući nam da cilj nije neki daleki ideal, nego susret s Bogom, koji je iz ljubavi postao čovjekom.
(Vatican News - ap; md)
