Treća nedjelja kroz liturgijsku godinu

vlč. Mijo Posavec

Tko je čuo za Kafarnaum? U ono vrijeme Kafarnaum je brojio nešto više od 1000 ljudi, bilo je to ribarsko naselje na rubu Galilejskog mora, kratko rečeno mjesto po ničemu posebno poznato. Ali Isus baš tu, u Kafarnaumu, počinje okupljati malo čudne ljude za svoju družinu. Koga bi mi na njegovom mjestu birali? Vješte organizatore, stručnjake za marketing, ljude koji znaju kako namaknuti novac za kampanju, ljude od moći i utjecaja, jer bez njih se ništa ne može. Ali zašto Isus čini sve suprotno? Izabire dva para braće koji su ribari. Bira ljude koji vjerojatno ne znaju čitati ni pisati. Ljude koji su čitav svoj život proveli u svom brodu i to u krugu od nekoliko desetaka kilometara daleko od svojega doma.

I ne samo da će mu oni teško osigurati kojeg sponzora nego vjerojatno nemaju ni za nove mreže, jer neke od njih zatekao je u krpanju svojih mreža.

Od presudne važnosti je retorika – umijeće govorenja, kojim se obraćate potencijalnim sljedbenicima. Treba znati odabrati riječi, sastaviti govor i biti originalan. A Isus, po mjerilima ovoga svijeta, tek sada čini krivi potez. Što on govori? „Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko.“ Zvuči li vam ovo poznato? Istu poruku izvikivao je i Ivan Krstitelj?!

Ivan je baš zbog ovih riječi završio u zatvoru. Kralj Herod, čuvši da Ivan govori kako dolazi novo kraljevstvo, logično zaključuje da to novo kraljevstvo mora imati i novoga kralja. I koliko je onda pametno Isusu započeti svoj prvi javni nastup baš istim onim porukama koje su Ivana strpale iza rešetaka? Isusova kampanja nije mogla početi na gori mogući način. Izbor Šimuna, Andrije i sinova Zebedejevih; Jakova i Ivana, u suprotnosti je sa zdravom logikom bilo kojeg pothvata. Ali potez, kojeg Isus čini, jedini je pravi!

Zašto Bog bira ribare? Bog želi doći do običnih ljudi, do svakoga od nas, do prosječnih ljudi. Da je Isus izabrao elitu, da je izabrao isključivo „odlikaše“, većina nas bi definitivno otpala. Stekli bi dojam, vidjevši kojim se ljudima Isus okružio, da je to samo za odabrane, slegnuli bi ramenima i odmahnuli rukom. Ne bi odbacili svoje mreže, nego bi ih i dalje krpali, bacali ih i nadali se, čekali bi.

Braćo i sestre, ostaviti sve i ići za Isusom, znači obratiti se, predati se u Božje ruke i nikad ne napustiti njegovo vodstvo. Ostaviti grijeh, odreći se onoga što nas udaljuje od Boga: grešnih misli, planova i nanovo se vratiti Bogu...mijenjati svoj mentalitet i odricati se svoga prijašnjega grešnog života. Upraviti svoj pogled na Boga kako bismo upoznali pravu vrijednost ljudi, stvari i svijeta. Nije to lako. Za to je potrebna velika hrabrost, ali još više vjera, ili bolje reći, povjerenje Bogu.

Isus je apostole odvojio od svega što su znali, od svega što su imali i od svega što su bili i otvorio im je oči za kraljevstvo nebesko. Izgubili su svoj stari život, no dobili su veliko blago: Isusa.

Razmislite: što bi rekli/učinili da Isus stane pred Vas i kaže: dođi i slijedi me, učinit ću te ribarom ljudi!