Četvrta korizmena nedjelja. Razmišljanje fra Ljubomira Šimunovića

fra Ljubomir Šimunović

Evanđelje četvrte korizmene nedjelje govori o Isusu koji ozdravlja slijepca od rođenja. Isus naglašava da postoji još teža sljepoća od tjelesne sljepoće, sljepoća duha, sljepoća koja zatvara oči našeg srca da ne vidimo Božju ljubav i ljudsku ljubav u svom svagdanu. Bog je ljubav. U punini vremena poslao je svoga Sina za nas. Njegov Sin Isus Krist prošao je Zemljom čineći dobro, ušao je u patnju, trpljenje, do kraja se dao i darovao kako bismo mi u patnji i trpljenju mogli izići iz sljepoće, a ući u svijetlo Božje blizine.

I mi možemo biti ozdravljeni, oslobođeni od jalovog tumačenja zašto trpimo, otkud trpimo, tko je kriv za naše trpljenje, dokad ćemo trpjeti. Trpljenja nećemo biti oslobođeni, ali možemo s Bogom, s Isusom Kristom, našim ljubljenim Gospodinom prolaziti kroz svoje trpljenje. On je Ljubav sama. Onaj tko s Gospodinom prolazi kroz svoje dane, zla se ne boji. Noć i tama nemaju moć nad njegovim postojanjem.

Gospodine Isuse, oslobodi nas od sljepoće, nezahvalnosti, tvrdoće srca, napasti pametovanja i mudrovanja. Otvori nam oči srca kako bismo Tvojim očima mogli vidjeti sebe i jedni druge. Za to molimo Tebe, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.