Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Vedran Šmitran - Zagreb
Ne zaustavljaj otkucaje moga srca! Samo daj mi ljubav… – geslo je pod kojim je u subotu, 20. svibnja, u Zagrebu i Vinkovcima održan ovogodišnji Hod za život. Tisuće su hodale za zakonsku i svaku drugu zaštitu nerođenog djeteta, njegove majke, oca i cijele obitelji.
Danas, kada živimo u demokraciji, imamo obvezu boriti se za poštivanje prava na život svakog čovjeka! Naša je dužnost biti glas onih koji glasa nemaju! Pobačaj nije ljudsko pravo, ali pravo na život jest temeljno ljudsko pravo – zaštićeno 3. člankom Opće deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima. Pobačaj nije zdravstvena skrb za žene – ali zdravstvena skrb jest štititi život svake žene i svakog nerođenog djeteta – poruke su koje su odaslane na Hodu za život održanom prošle subote u Zagrebu i Vinkovcima.
Tajnik za sestre bosonoge karmelićanke i osobni tajnik generalnog predstojnika karmelskog Reda o. Rafal Wilkowski, OCD, posjetio je 20. svibnja Karmel u Mariji Bistrici. Posjet je dio njegova pohoda karmelima Federacije „Bl. Alojzije Stepinac“, koja trenutačno obuhvaća šest autonomnih zajednica bosonogih sestara karmelićanki u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Sloveniji te jednu u procesu osnivanja. U susretu sa sestrama riječi je bilo o primjeni novog zakonodavstva Reda, kao i o različitosti zajednica u jedinstvu karizme diljem svijeta. Dolazak o. Rafala znak je povezanosti središnjice Reda sa svakom pojedinom zajednicom, kao i skrbi za jedinstvo i autentično življenje karizme u ovome trenutku povijesti – izvijestili su iz Karmela Majke Božje Bistričke.
Prigodom posvete novoizgrađene makedonske pravoslavne crkve „Sv. Zlata Meglenska“ na zagrebačkoj Knežiji, prošle je subote (20. svibnja) slavljena svečana liturgija koju je služio ohridski i makedonski arhiepiskop Stefan, poglavar Makedonske pravoslavne Crkve – Ohridske arhiepiskopije. Nakon liturgijske proslave i posvete crkve, susret se nastavio u pastoralnome centru na kojem su sudjelovali predstavnici Katoličke Crkve i drugih vjerskih zajednica u Hrvatskoj, kao i predstavnici državnih vlasti Republike Sjeverne Makedonije i Republike Hrvatske.
Makedoncima, kao i svim bogoljubivim narodima koji su izvan svojih matičnih domovina Crkva je sve! Zbog velike dijaspore hrvatski narod to jako dobro zna i razumije. Hrvatska je Vlada pokazala povjerenje prema makedonskoj zajednici, prepoznavši koliko veliko značenje za nas ima izgradnja makedonskog pravoslavnog hrama u Zagrebu. Vaša potpora na tom putu je bila presudna. Važno je naglasiti da smo iznimno zahvalni Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj koja u duhu ekumenizma pomaže crkveni život Makedonaca, ponajviše na dijalogu prijateljstva na kojem se temelje naši međusobni odnosi, uzajamno povjerenje, dijeljenje i solidarnost – istaknuo je predsjednik Crkvene uprave Neven Sukarovski.
Parohijski svećenik o. Kirko Velinski kazao je da Makedonska pravoslavna Crkva svojim aktivnostima u Zagrebu želi graditi mostove među ljudima. Najveća opasnost za čovjeka općenito je neznanje jer se iz neznanja rađaju predrasude, a od predrasude do mržnje je vrlo kratak put. Naš grad Zagreb ponudio je svima svoju dobrotu i svoju otvorenost, a dobro se uvijek uzvraća dobrim – poručio je o. Kirko Velinski.
Biskupa Valentina poznajemo kao čovjeka jasnih načela i kratkih odgovora, kao pastira koji ostavlja dojam strogih stavova ispod kojih gori srce puno ljubavi i nježnosti, kao biskupa vjernog i odanog u svim prilikama službe i života – istaknuo je zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić, predvodeći prošloga petka (19. svibnja), u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca, sv. misu zadušnicu za preminulog zagrebačkog pomoćnog biskupa u miru Valentina Pozaića.
Vjeran Papinom promicanju Evanđelja života, svoju je biskupsku službu stavio pod geslo Život biraj. Boga i u svojoj Oporuci naziva Ljubiteljem života. Hvala biskupu Valentinu za sve dobro koje je učinio, prije svega za njegovo svjedočanstvo vjere i molitve, osobito ovih posljednjih godina njegova života i trpljenja – kazao je kardinal, uvodeći u euharistijsko slavlje.
Propovijed je izrekao zagrebački pomoći biskup Ivan Šaško, podsjetivši kako je biskup Valentin ugradio svoj život, crkveno služenje u proročki glas u brizi za najslabije, za najranjivije, ali ujedno time i za naš narod i društvo. Njegov akademski i odgojni rad bio je usmjeren na život i na etiku, tako da bioetika nije bila tek djelić moralne teologije nego cjelovitiji pogled i pristup koji je on primjenjivao na sva područja i pitanja življenja.
Također je podsjetio kako je i blagopokojni biskup poput apostola naišao na grubosti, na optužbe i etiketiranja, ali se nije dao ušutkati. Nije bio nametljiv u iznošenju svojih mišljenja, ali kada je trebalo, jasno je davao do znanja svoju prosudbu o razlici dobra i zla. Posebno je bio dalek „političkoj korektnosti“ koja tu razliku zamagljuje. Možda su ga najviše smetali pokušaji u svijetu akademskih rasprava, javnoga govora i stranačkoga djelovanja kojima se namjerno gazila istina, umatala u šarenilo takozvanih dobrih odnosa Crkve i nositelja političke vlasti – kazao je propovjednik, zaključivši kratkom molitvom koju je i biskup Valentin rado izgovarao: S dragim Sinom neka Djeva Mati,
blagoslov nam udostoji se dati!
Nismo, dakle, bez nade i utjehe. Znamo, naime, da su ‚duše pravednika u ruci Božjoj, a nada puna besmrtnosti‘ – poručio je splitsko-makarski apostolski upravitelj nadbiskup Želimir Puljić, propovijedajući jučer u Medovu Docu na svetoj misi zadušnici za don Marijana Ivana Čaglja, preminuloga 17. svibnja u Splitu, u 85. godini života i 58. godini svećeništva.
Prezbiter Splitsko-makarske nadbiskupije Marijan Ivan Čagalj rođen je 15. siječnja 1938. u Medovu Docu, a za svećenika je zaređen u Splitu 1965. godine. Studirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost te potom predavao u splitskoj sjemenišnoj gimnaziji, a tijekom punih deset godina uređivao je i Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije. Imao je dušu umjetnika i pjesničku žicu sa sebi svojstvenim doživljajem svijeta i Boga. O tomu svjedoče njegove dvije knjige pjesama od kojih su neke uvrštene i u antologije hrvatske duhovne lirike: „Pili smo materinsko mlijeko“ (Nova Sela, 1967.), „Sunčani konji“ (CuS, Split, 2003., zatim knjiga recitala „Sunčeva ruža“ (CuS, 2003.), knjiga priča i putopisa „O velika kišo“ (CuS 2004.) i druge. Poseban vid njegova stvaralaštva čine kiparski i klesarski radovi, restauracije, portreti, crteži, grafike i ilustracije. Isklesao je krstionicu za novu crkvu u svome rodnom mjestu, zatim novi oltar u župnoj crkvi u Bisku, restaurirao fresko-slike u crkvama Svih svetih u Podgori, sv. Lovre u Splitu i sv. Luke u Kučinama. Od svetačkih slika koje je naslikao najpoznatija je ona sv. Josipa Radnika u Nacionalnome svetištu u Karlovcu te portret kardinala Franje Šepera. Don Marijanova ostavština – od književnosti do likovne umjetnosti – uvijek je bitno prožeta ljubavlju prema Bogu, Crkvi, zavičaju i hrvatskome narodu te daje snažno svjedočanstvo vjere koja ga je nosila i nadahnjivala.
