Predstavljena knjiga isusovca Antona Puntigama "Kako me je Bog vodio"

Marito Mihovil Letica

ʺVjeru se jača otkrivanjem i spomenom na uvijek vjernoga Boga, koji vodi povijest i koji je siguran i čvrst temelj na kojem treba izgraditi vlastiti životʺ, riječi su pape Benedikta XVI. što ih je izrekao u katehezi na općoj audijenciji 12. 12. 2012., a prisjetio sam ih se čitajući novoobjavljenu knjigu ʺKako me je Bog vodioʺ, kojoj uz naslov stoji ʺDoživljaji i sjećanjaʺ. Autor je isusovac Anton Puntigam, koji je gotovo cijeli radni vijek, točnije 27 godina, proveo u Bosni, u gradovima Travniku i Sarajevu, a knjiga sadržava njegove dosad neobjavljene autobiografske zapise.

Prof. dr. sc. Ivan Šestak, svećenik isusovac i dekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti, preveo je njemačke tekstove te priredio knjigu za tiskanje. Izdavači su Fakultet filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu – Hrvatski povijesni institut u Beču i Nadbiskupsko sjemenište ʺPetar Barbarićʺ u Travniku, Zagreb – Travnik 2023. godine.

U ʺRiječi prevoditelja i priređivačaʺ profesor Šestak o Antonu Puntigamu uz ostalo kaže: ʺSvoj je život doslovno istrošio na duhovno i kulturno uzdizanje našega naroda u tim stranama hrvatskoga nacionalnoga korpusa, ponajviše odgajajući, poučavajući, ali i materijalno pomažući mlade naraštaje klera i mladeži.ʺ

Profesor Šestak nadalje kaže da je Puntigam bio jedan od prvih isusovaca koji su na poziv prvoga vrhbosanskoga nadbiskupa dr. Josipa Stadlera bili poslani da pripomognu u izgradnji i učvršćenju novouspostavljene vrhbosanske crkvene uprave (1881. godine). Velike su njegove zasluge, premda stranca, kako ističe profesor Šestak, ʺu formiranju duhovne fizionomije našega narodaʺ. Uz ostalo je utro put postupku za proglašenje blaženim Petra Barbarića, organizirao je nacionalnu proslavu posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu 1900. godine, a zatim, 1904., i posvetu Bezgrešnoj. K tome treba reći da je isusovac Petar Perica, koji će 1944. podnijeti mučeničku smrt na otočiću Daksi kraj Dubrovnika, upravo na Puntigamov poticaj ispjevao pjesme ʺDo nebesa nek se oriʺ i ʺZdravo, Djevoʺ.

U knjizi je i uvodna riječ monsinjora Tome Vukšića, vrhbosanskoga nadbiskupa i apostolskog administratora Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini. Na početku čitamo:

ʺAnton Puntigam (Salzach u Štajerskoj, Austrija, 15. svibnja 1859. – Beč, 4. rujna 1926.) jedno je od važnih imena iz prošlosti Vrhbosanske nadbiskupije jer je, kao svećenik, odgojitelj, kulturni radnik i član Družbe Isusove, dao velik doprinos na brojnim područjima, ostavio dubok trag u duhovnosti, odgoju i kulturi te time također snažno obilježio prisutnost i djelovanje svoje redovničke zajednice na području Nadbiskupije.ʺ

Uputno je k tome spomenuti da recenzent prof. dr. sc. Marko Trogrlić ističe kako je posrijedi ʺautobiografsko vrelo prvorazredne vrijednostiʺ ponajvećma zbog ʺznanstvene relevantnosti ove teme u kontekstu moderne povijesti hrvatskog narodaʺ, ali i zato što znanstveno vrednuje i osvjetljava ʺizvanredno bogat doprinos istaknutih pripadnika isusovačkoga reda hrvatskoj povijesti i kulturi modernoga razdobljaʺ. Drugi recenzent, izv. prof. dr. sc. Trpimir Vedriš, primjećuje da je knjiga mnogo više od autobiografije jer sadrži ʺelemente povijesnoga svjedočanstva, etnografske radoznalosti i literarno uobličenih uvida u društvene odnose, političke ideje i psihologiju aktera.ʺ

Knjiga obaseže oko 360 stranica, tvrdoga je uveza i besprijekorne grafičke opreme te u svakome pogledu zavrjeđuje pohvalu i preporuku čitateljskoj publici.