Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj

Vedran Šmitran - Zagreb

Sveti Vid je jedan od nas i on nam pokazuje da možemo biti ono što je on – sveti – i da je svetost naš poziv. On pokazuje da Bog nije spreman gubiti u suočavanju s našom krhkošću, našim grijesima i slabošću – da Bog, i kad se to dogodi, želi graditi s nama novu povijest, povijest svetosti – poručio je riječki nadbiskup Mate Uzinić, predvodeći sinoć svečanu Večernju u riječkoj katedrali kojom je započela proslava svetkovine sv. Vida, zaštitnika Riječke nadbiskupije, katedrale i grada Rijeke.

Odgovarajući na pitanje kako to činiti, kao primjer je naveo dobitnike ovogodišnjih Medalja zahvalnosti sv. Vida, kojima su sinoć uručena priznanja. Vi ste izabrani zato što su drugi prepoznali ono što vi činite u svojim zajednicama odgovarajući pozivu na svetost. Svatko, kada u svom zvanju i zanimanju služi drugima na način Isusa Krista, dajući se potpuno u ljubavi, ide putom svetosti. Mnogo puta nisu potrebne izvanredne stvari, nego svakodnevnica življena u ljubavi - istaknuo je riječki nadbiskup.

U ovim trenucima u tijeku je središnje euharistijsko slavlje u riječkoj prvostolnici koje predvodi barski nadbiskup Rrok Gjonlleshaj.

„Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod sud, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući“ (Mt 5, 14b – 15). Grad koji leži na gori, o kojem govori današnje evanđelje, jest sv. Antun, a svjetlo koje raspiruje našu vjeru jest njegov život – istaknuo je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, predvodeći 13. lipnja, na Antunovo, središnje euharistijsko slavlje u svečevoj bazilici na zagrebačkom Svetom Duhu.

Nadbiskup se potom prisjetio životnoga puta Antuna Padovanskog, kazavši da je snaga za njegov apostolski rad sigurno proizlazila, i još uvijek proizlazi, iz njegova dubokog i bliskog odnosa s Gospodinom. Braćo i sestre, veličina i snaga sv. Antuna, u čemu i mi možemo imati udjela, jest u njegovome pogledu na Krista Raspetoga. ‘Krist koji je tvoj život’ – piše sv. Antun – ‘stoji pred tobom raspet da se ti zagledaš u križ kao u neko zrcalo’ – poručio je nadbiskup Zgrablić citirajući Sveca svega svijeta.

Budimo zdrava kršćanska alternativa! – poručio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, predvodeći istoga dana svečano misno slavlje uz franjevačku crkvu i samostan na osječkoj Tvrđi.

Sv. Antun bio je sposoban izgrađivati kršćansku alternativu, društvo i odnose u kojima vlada drugačija ljestvica vrijednosti! Bio je odvažan, hrabar i sposoban biti drukčiji. A jesmo li mi takvog raspoloženja i predanja? Mi, osobito pred pomodarskim trendovima, pred onim što nam sugeriraju mediji, volimo kazati: ‘Pa to rade svi, ne mogu biti iznimka. Svi mladi izlaze kasno navečer i kući se vraćaju rano ujutro, svi u mom društvu piju, moram i ja. Svi puše, moram i ja. Svi žive i prije braka, moram i ja. Svi se ponašaju tako, ne može ni moje dijete biti iznimka…’ Ali, sv. Antunu to nije bio nikakav argument. Ne moram raditi ono što radi većina. Toj većini mogu pokazati ono što je bolje! To jest zahtjevnije, ali je bolje – poručio je nadbiskup Hranić, pozvavši brojne okupljene štovatelje ovoga omiljenog sveca da ga nasljeduju u njegovu radikalnom predanju i pripadnosti Bogu!

U Zagrebu je 13. lipnja obilježena i 150. obljetnica rođenja Antuna Gustava Matoša, a tom je prigodom svetu misu zadušnicu uz Baziliku Presvetog Srca Isusova predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.

U propovijedi je istaknuo kako Matoša s pravom možemo gledati kao nositelja Božjih nadahnuća. To ne znači da nije bio u napetosti i s teologijom i s pojavnostima u crkvenome životu. Štoviše, sve je to znao prožeti iskrenim propitivanjem ili šaljivom kritičnošću, a ostala je njegova proročka izravnost i oštrina, iskrenost i zauzetost koja daje okus. Matoš je čovjek proročkoga duha, nositelj i čuvar okusa života. Ako sol obljutavi… To je istinska prijetnja našemu vremenu: površnost, ispražnjenost od značenja i smisla; gubitak okusa. I redovito se počinje od riječi. Zato su važni ljudi koji njeguju jezik i čuvaju duh pripadan riječi. Matoš je u širini europske kulture prenio bogatstvo i pokazao ljepotu kretanja tom kulturom, širinu koja se danas pokušava suziti i oduzeti joj raskoš mudrosti prožete kršćanstvom – zaključio je biskup Šaško.

U ponedjeljak, 12. lipnja, u Franjevačkom samostanu Oca Ante Antića na splitskom Trsteniku, u 84. godini života, 65. redovništva i 56. godini svećeništva, preminuo je fra Silvestar Bota, svećenik Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.

Fra Silvestar (Stanko) je rođen 20. studenoga 1939. u Prugovu iznad Splita, a u franjevački novicijat stupio je 1958. godine na Visovcu. Nakon studija u Makarskoj za svećenika je zaređen 29. lipnja 1967. u Splitu. Svećenički život proveo je u pastoralu, služeći u Vrlici, Sinju, Imotskom i Brštanovu, a od 1975. u našim misijama u Stuttgartu, Münchenu i Esslingenu. Godine 1991. vraća se u Domovine te ponovno djeluje u župnom pastoralu: u Čistoj Velikoj, u Dubravi iznad Skradina i u Banjevcima kraj Stankovaca. Nakon pobolijevanja neko je vrijeme živio i djelovao u samostanima u Zagrebu i Šibeniku, a posljednja životna postaja bio je splitski samostan Oca Ante Antića u koji je došao radi lakšeg liječenja.

Sprovodni obredi održani su jučer na splitskom groblju Lovrinac, a sveta misa zadušnica služena je u crkvi Presvetog Otkupitelja u Franjevačkom samostanu Oca Ante Antića na Trsteniku.