Spomendan svetoga Ilije
Marito Mihovil Letica
Prisjetimo se događaja Isusova preobraženja, o čemu možemo čitati u svim trima sinoptičkim evanđeljima: Matejevu, Markovu i Lukinu. Dok su s Isusom na visokoj gori bili Petar, Jakov i Ivan, ukazali su im se Mojsije i Ilija. Prema jednomu tumačenju, Mojsije se ovdje pojavljuje kao predstavnik Zakona, a Ilija kao predstavnik prorokâ. Ali vjerojatnijim se čini tumačenje da se obojica javljaju kao preteče ili svjedoci Saveza. Prema starozavjetnim knjigama Sirahovoj i Malahijinoj, Ilija je imao biti Mesijin preteča, a u novozavjetnim spisima Iliju poistovjećuju s Ivanom Krstiteljem. U svemu ne smije ostati nespomenuto da je prorok Ilija, slično Henoku i Mojsiju, kako nam Stari zavjet prenosi drevne judaističke predaje, slavno uznesen u nebo.
Kad je Isus u krajevima Cezareje Filipove upitao svoje učenike: “Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?”, oni mu rekoše, kako čitamo u “Evanđelju po Mateju”: “Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.“ (Mt 16, 13–14)
Ilija se spominje i u trenutku Isusove smrti, koju evanđelist Matej ovako opisuje: “Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: ‘Eli, Eli, lema sabahtani?’ To će reći: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’ A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: ‘Ovaj zove Iliju.’” (Mt 27, 45–47)
Prorok Ilija bijaše rodom iz Tišbe u Sjevernome Kraljevstvu ili Izraelu, pa se nerijetko spominje kao Ilija Tišbijac. Njegovo je hebrejsko ime “Elijāhu”, što znači ‘Jahve je moj Bog’, grčki oblik imena glasi “Ēleías”, latinski “Elias”, a hrvatski “Ilija”. Živio je u 9. stoljeću prije Krista u doba kraljeva Ahaba i Ahazje. Isprva je vodio pustinjački život. Gorljivo se borio protiv idolopoklonstva koje su, uvevši kult Baala i Aštarte, nametali bezbožni Ahab i njegova žena Izabela. Proročko djelovanje Ilijino potanko je opisano u “Prvoj knjizi o Kraljevima” i “Drugoj knjizi o Kraljevima”.
Spomendan svetoga Ilije jest 20. srpnja. Treba reći da Iliju osobito štuju karmelićani, posebno je štovan u Slavoniji, zaštitnik je Đakovačko-osječke nadbiskupije te je u drugim krajevima Hrvatske zaštitnik mnogih župa, crkava, samostana i naselja. Jedno od njih su i Čavoglave u Dalmatinskoj zagori; prisjetimo se da u pjesmi “Bojna Čavoglave” Marko Perković Thompson među inim pjeva: “Slušajte sad poruku od svetog Ilije…”. K tomu brojni planinski vrhovi nose ime prema Iliji Gromovniku. Hrvati katolici u susjednoj nam zemlji slave svetoga Iliju kao zaštitnika cijele Bosne i Hercegovine. Također je važno reći da Iliju uz katolike slave i pravoslavci na Ilindan, k tomu i muslimani, koji Iliju odnosno Aliju svečano obilježavaju na Aliđun.
Valja napomenuti i da su prelaskom s poganskih vjerovanja na kršćanstvo Slaveni brojne osobine boga Peruna prenijeli na Iliju Gromovnika.
I naposljetku dospijevamo do pitanja kako se Bog objavio Iliji na brdu Horebu. Gospodin ne bijaše, suprotno Ilijinim očekivanjima, “u olujnom vihoru ni u potresu”, ne bijaše ni u ognju – nego se pred ovim prorokom, koji će u narodu biti zapamćen kao Ilija Gromovnik, Bog pojavio kao “šapat laganog i blagog lahora”, kako čitamo u “Prvoj knjizi o Kraljevima”. Bog je gospodar života i može se objaviti kako hoće, a ne samo u znakovima bučnosti i silovitosti. Ilija je tada ispravno uvidio da i trenutci šutnje, u kojima možemo osluhnuti samo glas tišine, bivaju temeljito i spasonosno ispunjeni Božjom blizinom.
