JRS. Nepal - zemlja probuđenih nada (1. dio)
Isusovačka služba za izbjeglice - JRS
Od početka proteklog tjedna svjedoci smo velikih prosvjeda u Nepalu koji taj narod podno Himalaje ostavljaju zavijen tugom zbog više od 70 izgubljenih mladih života, ali i s opravdanom nadom u bolje sutra. Nova privremena premijerka, kao i njezin uski krug suradnika, ima povjerenje šire javnosti zbog svog neuplitanja te čak borbe protiv korupcije u državi dok je bila predsjednica Vrhovnog suda. Podsjećamo da je upravo posvemašnja korupcija bila pravi razlog izbijanja nemira, stvarni okidač bila je zabrana velikog dijela društvenih mreža, a glavni sudionici i nositelji prosvjeda bili su takozvani članovi generacije Z, naraštaji mladih rođeni nakon 2000. godine.
Tek nešto manje od dva tjedna prije početka tih teških događanja, s. Meri Muše, djelatnica našeg JRS ureda, posjetila je Nepal u sklopu Caritasovog projekta ‘EURP’ koji radi na reintegraciji Nepalaca povratnika iz radničke emigracije u svoju rodnu zemlju. Dojmovi koje nam je ona bila prenijela bili su nam iznimno dragocjeni ne bismo li dobili barem malo stvarniju sliku o tome kako ljudi ondje zapravo žive, što se s njima događa i koji ih problemi muče, a napose su nam bili dragocjeni jer su nam pomogli da bolje shvatimo prosvjede koji su odmah potom uslijedili, a koje nitko od nas u tom trenutku nije očekivao. Njene doživljaje prenijet ćemo vam u dva nastavka ovog našeg tjednog izvješća.
Naša s. Meri nam je u opisima nastojala približiti bijedu i krajnju jednostavnost u kojoj živi ogromna većina ljudi u Nepalu. Prihodi su niski, kamate velike, cijene visoke, dok u međuvremenu isti automobili i elektronički uređaji poput mobitela i osobnih računala koštaju neizmjerno više nego u zemljama zapadnog svijeta. A upravo su ti proizvodi simbol željenog blagostanja koje sustav ne promiče niti potiče za sve.
Većina stanovništva obitava u ruralnim predjelima te, unatoč teško pristupačnom i ne iznimno plodnom zemljištu (gotovo sav teritorij države nalazi se u visokim planinama), glavni je izvor prihoda zemljoradnja, čak više od 80% državnog proračuna. Ako se još uz to uzme u obzir da se radi o monsunskoj zemlji – dakle, mnoge kiše, mnoga klizišta, mnogi odroni – te da snažni pa i razorni potresi često pogađaju Nepal, nije teško zamisliti da se u ljudima javlja želja za dostojanstvenijim i lakšim opstankom.
Društvo je podijeljeno kastinskim sustavom, postoji čak 125 kasta. Takvo nešto samo dodatno produbljuje razlike, štiti privilegirane, a najslabije izlaže iskorištavanju. U takvom sustavu najranjivije su skupine žene i djeca. Žene nižih kasta izložene su svakoj vrsti iskorištavanja, često ostaju trudne uslijed zlostavljanja i to na radnim mjestima, često nailaze na nerazumijevanja i odbacivanja kada se nađu u takvom stanju, visoka je stopa njihovog samoubojstva. Djeca često ostaju s bakama i djedovima ili posve sama, napose u ruralnim područjima, prelazeći kilometre do škole, da bi zatim od umora u školi zaspali te napokon prevalili isti iscrpljujući put natrag kući.
Ovi nas primjeri podsjećaju na ono što je papa Ivan Pavao II. nazvao ‘grijehom struktura’ - zlo koje je izravna posljedica nepravde određenih društvenih uređenja, kao i manjka osobne odgovornosti svakog pojedinca. Zlo s kojim nitko ne želi živjeti i koje svatko želi ispraviti – osim onoga tko od njega profitira. Ipak, Nepalci se ne prestaju nadati; ovi nemiri, koliko god bili bolni, pokazatelj su i želje za pravdom, za pravom na nadu.
