Blagdan Male Gospe - Rođenja Blažene Djevice Marije
Marito Mihovil Letica
Za blagdane odnosno spomendane svetaca gotovo se u pravilu uzima dan njihove smrti, što je posve određeni i posvećeni “rođendan za Nebo”, a samo se u trima slučajevima slavi nadnevak rođenja kao početak zemaljskoga života: Isusovo rođenje 25. prosinca, kada je Božić, rođenje Ivana Krstitelja 24. lipnja te rođenje Djevice Marije ili Mala Gospa 8. rujna. O tome progovara vrlo lijepa i slikovita latinska izreka, stara stoljećima, čiji prijevod na hrvatski jezik glasi: “Ivan bijaše zvijezda, Marija zora, Kristovo rođenje Sunčev izlazak.”
Prva svjedočanstva o slavlju dotičnoga Marijina blagdana na Zapadu nalazimo u kalendaru iz 5. stoljeća. Nadnevak 8. rujna povezan je s kalendarom koji je prve dane ovoga mjeseca označavao kao početak crkvene godine. U tome je svjetlu Marijino rođenje protumačeno kao novi početak, poput jutarnje zvijezde koja na bistrome nebu najavljuje Sunce pravde. Prvi dokument za koji pouzdano možemo reći da potvrđuje slavljenje ovoga blagdana jest svečana pjesma “Kontakij”, koju je početkom 6. stoljeća napisao Roman Melodist. Blagdan Male Gospe k tomu je uvršten i među blagdane koji se nalaze u “Gracijanovu dekretu” iz 12. stoljeća, a tako je ostalo sve do liturgijskih promjena provedenih 1911. za pontifikata pape Pija X. Važno je napomenuti da je upravo nadnevak ovoga blagdana u 19. stoljeću utjecao i na nadnevak slavlja svetkovine Marijina bezgrješnog začeća, koji se prema liturgijskome kalendaru slavi 8. prosinca.
Ne smije ostati nespomenuto da je rođenje Djevice Marije nagoviješteno u Starome zavjetu, već u prvoj biblijskoj knjizi, “Knjizi Postanka”, u 3. poglavlju. Nakon što su prvi ljudi, praroditelji Adam i Eva, pali u grijeh, Bog ih prjekorava i tjera iz Edena, a zmiji reče: “Neprijateljstvo ja zamećem / između tebe i žene, / između roda tvojeg i roda njezina: / on će ti glavu satirati, / a ti ćeš mu vrebati petu” (Post 3,15). Te nas svetopisamske riječi – kako je zaključio i formulirao Drugi vatikanski koncil – podsjećaju da Marijin lik bijaše ocrtan i osvijetljen već na početku povijesti spasenja. Djevica Marija postaje “nova Eva”, koju zmija ne može navesti na grijeh, nego joj Marija postaje velikom protivnicom koja će se po svojemu majčinskom poslanju boriti protiv zmije, odnosno sotone, te izvojevati konačnu pobjedu, o čemu čitamo u posljednjoj biblijskoj knjizi, “Otkrivenje”.
Marija je uvijek prihvaćala Božje naume te se u punini vlastite čistoće otvarala Božjemu milosrđu. Zato s pravom počinjemo molitvu zazivom “Zdravo Marijo, / milosti puna, / Gospodin s tobom…”. U Mariji je Bog naumio savršeno izvršiti svoju volju u povijesti spasenja. I bijaše tako.
Mala Gospa pridolazi u red manjih blagdana, nezapovjedan je i nije državni blagdan, nego radni dan – ali je vjerničkomu puku vrlo drag te na Malu Gospu velik broj kršćanskih vjernika hodočasti u marijanska svetišta ili makar na misu u neku od crkava.
