Sveti Matej, apostol i evanđelist
Marito Mihovil Letica
Pravovjerni Židovi zazirali su od carinika smatrajući ih grešnicima i izdajicama u službi rimskih vlasti, a protiv vlastitoga naroda. Carinici su iznuđivali porez i gomilali nepoštenu dobit. U 19. poglavlju “Evanđelja po Luki” čitamo da se bogati nadcarinik Zakej popeo na smokvu kako bi mogao vidjeti Isusa koji je prolazio gradom Jerihonom. Isus je Zakeja nazvao imenom, pozvao da siđe te je nadcariniku Zakeju rekao da ga odvede u svoju kuću. A nazočni stadoše mrmljati da je Isus svratio čovjeku grešniku. Zakej reče Isusu da će polovicu svojeg imanja dati siromasima, te da će, ako je koga u čemu prevario, vratiti četverostruko.
A “Evanđelje po Mateju” u 9. poglavlju sadržava redke koji govore da je Isus, napuštajući grad Kafarnaum, ugledao čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici:
“I kaže mu: ‘Pođi za mnom!’ On usta i pođe za njim. / Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: ‘Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?’ / A on, čuvši to, reče: ‘Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.’” (Mt 9,9–12)
O svetome Mateju, autoru jednog od četiriju Evanđelja, ne znamo mnogo. Ostala dva sinoptička Evanđelja, Markovo i Lukino, spominju Mateja pod imenom “Levi”. Uz ono što je o njemu zapisano u novozavjetnim knjigama, važan je izvještaj crkvenoga povjesničara Euzebija, iz čega doznajemo da je Matej prije polaska na daleko misijsko putovanje propovijedao najprije Hebrejima te je napisao Evanđelje na njihovu jeziku, aramejskome, kojim su kao svojim materinskim jezikom govorili onodobni Židovi. Izvornik “Evanđelja po Mateju” nije sačuvan, nego samo grčki prijevod, za koji je Papinska biblijska komisija 1911. ustanovila da je posve vjeran izvorniku. K tomu je posebice važno reći da Euzebije poistovjećuje apostola Mateja s autorom dotičnoga Evanđelja.
Matejevo je Evanđelje namijenjeno ponajprije Židovima; njima je pisac htio dokazati da je upravo Isus očekivani Krist, Bogom obećani Mesija, te da se u Isusu ostvaruju i obistinjuju sva proročanstva i obećanja zapisana u Starome zavjetu. Po uzoru na “Petoknjižje” ili pet knjiga Mojsijevih, koje stoje na početku Staroga zavjeta, i Matejevo se Evanđelje sastoji od pet velikih govora: govor na gori, govor o misiji, govor o usporedbama, crkveni govor i eshatološki govor. Ali u Matejevu Evanđelju nisu svrstani samo Isusovi govori nego i njegova djela: tako su od 8. do 10. poglavlja skupljena Isusova čudesa. A Isusovim rodoslovljem na početku Evanđelja dokazuje Matej da je Isus potomak Davidov po tijelu, kako će reći sveti Pavao u “Poslanici Rimljanima”, a u djevičanskome Isusovu začeću ispunjuje se Izaijino proročanstvo da će djevica roditi sina i dati mu ime “Emanuel”, što znači ‘Bog s nama’.
“Evanđelje po Mateju” naziva se i “Crkvenim Evanđeljem” jer opisujući pet velikih govora opisuje i pet velikih koraka u oblikovanju kraljevstva Božjega, pokazujući tako osobit interes za unutarnji život Crkve.
Naposljetku treba reći da se relikvije evanđelista Mateja nalaze od 925. godine u Salernu u Italiji: od približno 1080. položene su u crkvu podignutu njemu u čast, a posvetio ju je papa Grgur VII. Matejev simbol jest anđeo s perom u ruci. Zaštitnik je talijanskoga grada Salerna, njemačkoga grada Triera, carinika, poreznika, bankara, računovođa i knjižničara. Ime “Matej” na hebrejskome znači ‘Božji dar’. Spomendan svetoga Mateja, apostola i evanđelista, slavimo 21. rujna.
