Blaženi Adolf Kolping i Kolpinško djelo od 1849. do danas. Obnova društva

Miroslav Salopek

Umjesto svečanoga Te Dum laûdamus Katoličko djetićko društvo je u proslavu 90. obljetnice svojega opstanka ušlo s Requiemom. Ali nakon tragedije Velikoga petka za vjernike slijedi radost uskrsnoga jutra. Taj Uskrs Katoličkoga djetićkog društva u Zagrebu dogodit će se 45 godina poslije, kada je u slobodnoj, suverenoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj Kolpinško djelo počelo pisati nove stranice svoje povijesti i nakon što su utemeljene nove Kolpinške obitelji.

Ali krenimo redom.

Nakon Odluke redarstvene oblasti za grad Zagreb, podoodsjeka za javni red i sigurnost od 14. studenoga 1944. godine o zabrani djelovanja Katoličkoga djetićkog društva u Zagrebu, održana je sjednica Vrhovnog odbora društva s koje je podnesena žalba u roku 24 sata. Zadnji zapisnik sa sjednice Vrhovnog odbora Društva koji je upisan u knjigu zapisnika ima datum 1. prosinca 1944. godine. Na kraju tog zapisnika koji je potpisao tajnik Ivan Sever upisana je rečenica: „Za daljnje vođenje uprave kuće nije definitivno zaključak donesen. Sjednica je završena molitvom i pozdravom: Bog blagoslovi časni zanat!“. Time je ispisana i zadnja stranica bogate i slavne prošlosti Katoličkoga djetićkog društva u Zagrebu.

Završio je rat. Na vlast je došao komunistički nenarodni režim. Zabranjene su sve crkvene i katoličke udruge. Oduzeta je sva imovina. Kuće su šezdesetih godina i službeno nacionalizirane. Na Katoličko djetićko društvo svi su zaboravili. Nekako u to doba, 1962. godine papa Ivan XXIII. saziva 21. ekumenski sabor Katoličke Crkve, nazvan II. vatikanski, najvažniji crkveni događaj 20. stoljeća. Sabor je zaključio papa Pavao VI. 1965. godine. U kontekstu novih crkveno-političkih prilika nastalih u ozračju olabavljenog komunističkog pritiska na Crkvu i nakon obnova iniciranih na Drugom vatikanskom saboru, u Hrvatsku i u Zagreb počeli su dolaziti „neki čudni ljudi“ i zanimati se za djetićka društva. Tako je sedamdesetih godina došla delegacija iz Njemačke pod vodstvom generalnog predsjednika Kolpinškog djela prečasnog Heinricha Festinga. U delegaciji su bili i predstavnici Kolpinškog djela Biskupije Paderborn pod vodstvom gospodina Heinza Petera Beea, tajnika biskupijskog Kolpinškog djela. Gosti su odsjeli u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu. Heinz Peter Bee predložio je vodstvu Bogoslovije projekt osmišljen u Paderbornu pod nazivom Kampanja „Zapošljavanje hrvatskih studenata teologije“. Bogoslovija je projekt radosno prihvatila, a posebno se za suradnju zauzeo vlč. Marko Culej, duhovnik Bogoslovije, a projekt je podržao i nadbiskup Franjo Kuharić. Naime, riječ je o tome da bi bogoslovi tijekom ljetnih ferija išli raditi u Njemačku. Korist bi bila višestruka. Bogoslovi bi se upoznali u Njemačkoj s radom Kolpinškog djela. Upoznali bi život u njemačkom društvu pogotovo zato jer bi boravili u obiteljima, članovima Kolpinških obitelji. Učili bi njemački jezik i naravno, zaradili bi novac za sljedeću akademsku godinu. Već prvoga ljeta, 1972. godine, na put je krenulo 77 bogoslova. Projekt je godinama koordinirao Heinz Peter Bee. Po njegovu odlasku u mirovinu projekt je preuzeo novi tajnik Kolpinškog djela Biskupije Paderborn gospodin Thomas Müller, a poslije njega brigu je preuzeo novi tajnik Thorsten Schulz. Danas o bogoslovima „gastarbeiterima“ u Njemačkoj vodi brigu Kolpinška obitelj Hörste iz Lippstadta koju vode vlč. Adolf Schening i gospodin Michael Bernsmeier. Hvalevrijedan projekt traje već 53 godine.

Dolazak Kolpingovaca iz Njemačke posebno je zainteresirao prof. dr. Jurja Kolarića,  tada prefekta studija u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu. Prof. Kolarić o njima piše članak u Glasu Koncila od 15. svibnja 1973. pod naslovom „Radoznali gosti iz zaboravljene prošlosti“. Ta zaboravljena prošlost posebno je zainteresirala i prof. Kolarića. Tragajući za pisanim izvorima o Katoličkom djetićkom društvu u Zagrebu prof. Kolarić naišao je na suradnju u osobi sestre Marije Ilonke Blažeka iz samostana sestara Milosrdnica sv. Vinka Pauskog. Potaknuta pisanjem prof. Kolarića pronašla je u ostavštini prof. dr. Ivana Škreblina dijelove arhiva Katoličkoga djetićkog društva u Zagrebu i materijale predala prof. Kolariću. Nakon uvida u segmente Arhiva, prof. Kolarić odlučio je napisati povijest Katoličkog djetićkog društva u Zagrebu. Uz pomoć izvora iz Njemačke, usmenom predajom zadnjeg tajnika KDD-a gosp. Ivana Severa i sačuvanim Arhivom, uz iznimni napor prof. dr. Juraj Kolarić napisao je knjigu „Katoličko djetićko društvo u Zagrebu 1855.-1945.“ koja je objavljena 2001. godine. Časna sestra Marija Ilonka Blažeka je najzaslužnija osoba što je sačuvan dio Arhiva KDD-a, a prof. dr. Juraj Kolarić zaslužuje posebno priznanje zato što je otrgnuo od zaborava jednu udrugu koja je već uveliko pala u zaborav, barem kad je riječ o širokim narodnim slojevima iz čijih su redova nekoć u najvećoj mjeri potjecali njegovi pitomci i članovi. Jednako tako da nema knjige prof. Kolarića ni veći dio ovih priloga ne bi bilo moguće napisati.

Istodobno s pisanjem povijesti KDD-a, prof. Juraj Kolarić, gosp. Ivan Sever, gosp. Heinz Peter Bee i duhovnik na Bogosloviji, kasnije pomoćni biskup zagrebački Marko Culej te neki svećenici i laici nastojali su obnoviti Kolpinško djelo u Zagrebu i Hrvatskoj. Unatoč silnoj želji to nije bilo moguće ostvariti zbog poznatog odnosa komunističkog zakonodavstava prema kršćanskim udrugama. Susreti i suradnja između predstavnika Kolpinškog djela iz Njemačke, posebice iz Kolpinškog djela Biskupije Paderborn i hrvatskih prijatelja neprestano se intenzivirala čemu je posebice pridonio Heinz Peter Bee svojim neumornim radom. Kontakti su se još više produbili za vrijeme Domovinskoga rata kada su Kolpingovci iz Njemačke nesebično moralno i materijalno pomagali Hrvatsku.

Međunarodnim priznanjem Republike Hrvatske 15. siječnja 1992. godine pristupilo se konkretizaciji obnove Katoličkog djetičkog društva u Zagrebu i pokušaju utemeljenja Kolpinškog djela u Hrvatskoj. Tijekom 1994. i 1995. traju intenzivni susreti i predavanja na temu Kolpinškog djela u Njemačkoj i Hrvatskoj. Godine 1995. objavljena je brošura „Kolping“ na hrvatskom jeziku u kojoj se nalazi kratka biografija Adolfa Kolpinga i upute kako utemeljiti kolpinšku obitelj. Iste godine utemeljene su kolpinške obitelji Makarska, Drvenik, Grac i Tučepi. Splitski nadbiskup msgr. Ante Jurić odobrava Statut Kolpinškog djela u nadbiskupiji.

Nadbiskupski Duhovni stol u Zagrebu 12. listopada 1996. dopušta djelovanje temeljnih kolpinških obitelji: Kolpinšku obitelj biskupa Josipa Langa, Obitelj Raić, Obitelj sv. Blaža, Obitelj sv. Petra, Obitelj Špansko i Kolpinšku obitelj pri župi Sv. Mateja (Novi Zagreb), Kolpinšku obitelj kardinala Alojzija Stepinca. Dana 24. studenog 1997. utemeljena je Kolpinška obitelj sv. Josipa pri župi Sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci.

Dana 12. ožujka 1997. godine vlč. Andrija Vrane upućuje Nadbiskupskom Duhovnom stolu u Zagrebu Molbu za obnovu Katoličkog djetićkog društva u Zagrebu. U istoj molbi traži suglasnost Duhovnog stola da od države zatraži povrat oduzete imovine i moli za svoje imenovanje dušobrižnika Katoličkog djetićkog društva u Zagrebu. Tri dana poslije Nadbiskupski Duhovni stol moli prof. dr. Kolarića da dade svoje mišljenje o predloženom Statutu.

Dana 17. ožujka 1997. održana obnoviteljska Skupština Katoličkog društva djetića u Zagrebu, u Kući Emaus u Hrvatskom Leskovcu. Donesena je odluka da se osniva udruženje građana Katoličko Društvo Djetića u Zagrebu. Dokument su potpisali Ivan Sever, predsjednik i don Andrija Vrane, dušobrižnik. Ujedno je upućen dopis Ministarstvu uprave Republike Hrvatske s molbom za upis u Registar udruženja građana.

Na molbu Katoličkoga društva djetića od 22. svibnja 1997. odgovorio je, 27. svibnja, kardinal Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački, dokumentom u kojemu se odobrava Statut, potvrđuje kontinuitet Udruge od njezinog utemeljenja do danas te se Udruzi dodjeljuje crkvenopravna osobnost i dopušta se upotreba imena „katoličko društvo“. Taj dokument članovi obnovljenog Kolpinškog djela s pravom nazivaju i „Dekret o kontinuitetu“.

Nakon osnivanja Varaždinske biskupije, 21. ožujka 1998. osnovana je Hrvatska Kolpinška udruga biskupije Varaždin u kojoj djeluju Kolpinške obitelji Vilima Cecelje u Varaždinu i Ivana Krstitelja u Ivancu te Kolpinške obitelji na Varaždin Bregu i u Murskom Središću.

U okviru seminara za članove Kolpinških obitelji u hotelu Dubrovnik u Zagrebu, 20. lipnja 1998., u prisutnosti velikog broja gostiju iz inozemstva i Hrvatske održana je Osnivačka skupština Hrvatskog Kolpinškog saveza. Time je završen proces obnove te započela nova era u radu Kolpinškog djela u Zagrebu i u Hrvatskoj. O aktualnom trenutku Kolpinškog djela u Hrvatskoj govorit ćemo nekom drugom prilikom.

Danas, kad Katoličko društvo djetića odnosno Kolpinško djelo Zagrebačke nadbiskupije slavi 170 godina od svojega utemeljenja, možemo ponoviti riječi Ivana Severa, zadnjeg tajnika i prvog predsjednika u obnovljenom Katoličkom društvu djetića u Zagrebu. Zadnji izvještaj tajnika Ivana Severa nakon zabrane, a uoči proslave 90. obljetnice Društva završava riječima: „Svaki narod želi bolju budućnost, ako ima nesebično vodstvo, pa tako i naše Društvo, ako bude imalo dobro vodstvo moći će s manje teškoća prebroditi teškoće u ovom ratu, a napose u ovoj jubilarnoj godini u koju je Društvo ušlo, to jest 90 godina svojega opstanka.“

I na kraju, završit ćemo Molitvom Kolpinške obitelji.

Gospodine Isuse Kriste,
Crkvi si povjerio zadaću
da naviješta Tvoju poruku
i da je provodi u djelo.
Zahvaljujemo Ti na povjerenju
koje si ukazao nama ljudima.
Zahvaljujemo Ti za čovjeka
Adolfa Kolpinga
koji nam je postao uzor u toj zadaći.
Daj nam darove koji su prožimali
njegovo djelo:
Vjeru i povjerenje u sebe
životnu ozbiljnost i radost,
odgovornost i solidarnost,
svijest o povijesnim okolnostima
i volju za napretkom.
Ojačaj našu vjeru,
da se ne izmičemo pred svijetom
i njegovim zahtjevima.
Probudi u nama nadu da širimo radost
dok se trudimo oko ljudi.
Učvrsti ljubav da odgovorno surađujemo
u razvitku Crkve i humanog Društva.
Naše zajedništvo u Kolpingovu djelu
neka bude početak Tvojega kraljevstva
koje dolazi.
Amen