Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu. Riječ Božju tumači vlč. Dragan Muharem

vlč. Dragan Muharem*

Znate li kako je najlakše uhvatiti majmuna? Da, dobro ste pročitali! Možda će vas ovo nasmijati ili iznenaditi, ali itekako ima veze s evanđeljem koje smo čuli. Netko je izmislio genijalan način kako uhvatiti majmuna: obična drvena kutija ili škrinja u kojoj se nalazi hrana, a do nje se dolazi kroz mali otvor kroz koju majmun provuče šaku. Međutim, kada zgrabi hranu, tako napunjenu šaku više ne može izvući van. Komično, ali istinito! Majmun će pokušati izvlačiti se do iznemoglosti ali neće pustiti hranu koju je zgrabio. A toliko je malo potrebno da bi se spasio! Samo pustiti ono što te zarobljava.

Nasmijat ćemo se ovome, reći ćemo – majmunska posla! No zapitajmo se – ne postupam li i ja ponekada tako? Možda sam i ja zaglavio ruku u nekoj svojoj životnoj škrinji i ne puštam, makar se radilo o mojim bližnjima ili o mom spasenju. Mnogo toga može biti u pitanju: novac, moć, ugled, imanje i toliko sporednih stvari koje me sputavaju i zarobljuju. Tek kada čovjek olabavi svoju stisnutu šaku, svoje stisnute stavove, svoje stisnute poglede na svijet, tek tada doživi oslobođenje. Dok to ne shvatim, bit ću poput našeg majmuna koji ostaje bespomoćno zarobljen zbog vlastite pohlepe i tvrdoglavosti.

Kakve veze ovo ima s evanđeljem? Naš glavni junak je nepošteni upravitelj. On je stavio ruku u tuđu škrinju i zarobio samoga sebe. Njegov gospodar dolazi razračunati se s njim. Upravitelj osjeća da je nevolja u blizini. I što on čini? Otpušta dugove! Točnije, odriče se provizije ili kamate na koje ima pravo kao upravitelj. Odriče se svoga honorara kako bi spasio živu glavu! I što je najveće iznenađenje – Isus ga stavlja svima za uzor! Ne zato što je bio nepošten, to je uvijek za osudu, nego zato što je u ključnoj situaciji shvatio da mu je vlastito spasenje važnije od svega. Isus ga hvali zato što nije ostao majmun. Nepošteni upravitelj je shvatio da mora otvoriti svoju šaku, pustiti sve što je zgrabio kako bi se spasio.

Prevedimo to u naš svakodnevni život. Meni je Bog dao ovaj život da budem upravitelj. Kad-tad, prije ili kasnije, završit će moj ovozemaljski život. Morat ću Bogu položiti račun za svoje upravljanje. Isus nije protiv toga da mi stječemo i posjedujemo. Ne! On nas samo upozorava na to da ništa ne smije stati između mene i Boga. Ništa ne smije biti važnije od spasenja. Hoću li i ja biti mudar, poput ovog upravitelja iz evanđelja, te u ključnom trenutku pustiti sve ono što me opterećuje i otvorenih dlanova stati pred Gospodina? Ili će me možda Gospodin zateći zarobljenog ovozemnim stvarima, stisnutih šaka kao onog majmuna? Na meni je izbor. Amen. 

*župnik župe sv. Terezije Avilske u Subotici i glavni urednik Radio Marije Srbije