Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu. Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Haramija

vlč. Krešimir Haramija* 

Epizoda o zahvalnom Samarijancu, izliječenom od gube, pouka je i primjer povezanosti vjere i zahvalnosti. Deset gubavaca koji su zbog zarazne bolesti bili izdvojeni iz zajednice, otjerani izvan gradskih zidina, ovisili su o brizi svojih najbližih. Oni su prema Zakonu bili i fizički i obredno nečisti. Susreću Isusa na njegovom putu prema Jeruzalemu i izdaleka ga mole za pomoć. Isus koji je s jedne strane htio pomoći, a s druge pak iskušati njihovu vjeru, ne zapovijeda da se očiste, već ih prema zakonskom propisu šalje svećenicima koji će ih proglasiti čistima. Njihovu narednu akciju učinio je ovisnom o njihovoj vjeri. Iako su svi ozdravili samo je jedan, Samarijanac, pohitao natrag k Isusu da proslavi i zahvali Bogu za iskazano milosrđe. Devetorica drugih smatrali su samorazumljivim ovakvo čudo ozdravljenja, kao nešto na što imaju pravo i nisu osjetili poticaj doći i Bogu zahvaliti. Samarijanac koji je bio među njima tuđinac i čovjek upitne vjere na sav je glas hvalio Boga i zahvaljivao.

Isus nam u ovom slučaju pokazuje dvije stvari. Čuda se mogu dogoditi bilo kome, pa čak i onome koji nije dio izabranog naroda, ili gledajući danas, Crkve. Isus ovdje nije ispitivao tko je tko nego je sve bolesne izliječio. Božja djela oslobođenja i ozdravljenja svjedoče o milosrđu i Božjoj ljubavi prema svim ljudima. Ali nemojmo se zaustavljati na čudu. Ovdje imamo i jednu višu kategoriju koja nadilazi zdravlje, a to je spasenje. Time što se vratio k Isusu i priznao što mu je Bog učinio, ovaj Samarijanac mogao je doživjeti spasenje iznad tjelesnog ozdravljenja. Ozdravljenje prelazi u spasenje samo onda kad mi ljudi priznajemo Božju inicijativu te kad vjerom na nju odgovaramo. Zato možemo reći da je vjera živi odnos. Ona zahtjeva našu akciju. Inače ne možemo govoriti o vjeri, već o nekoj vrsti uvjerenja ili spoznaje koja je toliko udaljena da nas niti ne dotiče. Vjera nužno mora poticati djela i taj primjer utjelovljuje Samarijanac koji je povjerovao i prekinuo putovanje k svećeniku koji bi ga proglasio čistim i vratio u zajednicu, već se vraća onome koji ga je izliječio, hvaleći ga iz svega srca.

I mi se, slušajući ovu evanđeosku epizodu, možemo zapitati jesmo li svjesni Boga koji spašava i jesmo li mu zahvalni, dok doživljavamo njegovu spasenjsku silu u sebi, dok uočavamo snagu promjene koju njegova milost u nama čini?

*župni vikar u župi Uznesenja BDM - Zagreb Stenjevec