Apostolska pobudnica Gaudete et exsultate. Poziv na svetost

Prof. dr. sc. Josip Šimunović

Papa Franjo objavio je 19. ožujka 2018. godine, na svetkovinu svetoga Josipa, lijepu i vrlo poticajnu apostolsku pobudnicu o pozivu na svetost u suvremenom svijetu Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite. U ovoj emisiji promišljat ćemo poticaje prvog poglavlja: Poziv na svetost. Papa Franjo odmah stavlja pred nas svece koji su već prispjeli gledanju Božjeg lica te „održavaju s nama veze ljubavi i zajedništva“ (GE 4).

Kad bi vas netko upitao, drage slušateljice i dragi slušatelji Radio Vatikana, koji vam je svetac najdraži ili koja vam je svetica najdraža ili blaženik ili blaženica, što biste odgovorili? Možda nemate samo jednoga ili jednu! Zašto su vam oni dragi? Božji sveci i blaženici su uz nas da bi nas zaštitili, podupirali i nosili (usp. GE 4).

Znani sveci i blaženici su oni ljudi koji su prošli procese beatifikacije i kanonizacije od strane Crkve. „U procesima beatifikacije i kanonizacije uzimaju se u razmatranje znakovi herojskog stupnja vršenja kreposti, žrtvovanja vlastitog života u mučeništvu, kao i određeni slučajevi u kojima se život stalno prinosio za druge, čak i do smrti. To je darivanje izraz uzornog oponašanja Krista i vrijedno je divljenja vjernika“ (GE 5). Tako imamo svece i blaženike koji su nam znani, koji su proglašeni od strane Crkve svetima ili blaženima, čija imena nalazimo na našim kalendarima.

No postoje i oni sveci koji u procesima Crkve nikada neće biti proglašeni blaženima ili svetima. Papa Franjo u ovoj Apostolskoj pobudnici misli i na njih. Misli i na svece „iz susjedstva.“ Tako papa Franjo kaže: „Volim vidjeti svetost u strpljivome Božjem narodu: u roditeljima koji s neizmjernom ljubavlju podižu djecu, u muškarcima i ženama koji naporno rade kako bi uzdržavali svoje obitelji, u bolesnima, starijim redovnicama koje ne skidaju osmijeh s lica. U njihovoj svakodnevnoj ustrajnosti, kojom iz dana u dan kroče naprijed kroz život, vidim svetost vojujuće Crkve. To je često svetost „iz susjedstva,“ svetost onih koji žive u našoj blizini i odraz su Božje prisutnosti, odnosno, da upotrijebim drugi izraz, „srednja klasa svetosti'“ (GE 7).

Svetost „iz susjedstva“! Možemo li, drage slušateljice i dragi slušatelji Radio Vatikana, otkriti znakove svetosti u ljudima, u našim obiteljima, u našoj rodbini, susjedstvu, radnom okruženju? „Pustimo da nas potaknu znakovi svetosti koje Gospodin stavlja pred nas preko najponiznijih članova […] naroda“ (GE 8).

Zaista možemo reći da je svetost „najljepše lice Crkve. Ali, i izvan Katoličke crkve i u vrlo različitim sredinama, Duh Sveti pobuđuje 'znakove svoje prisutnosti koji pomažu Kristovim učenicima.' Sveti Ivan Pavao II. podsjeća nas da je 'svjedočanstvo dano za Krista do prolijevanja krvi postalo zajednička baština katolika, pravoslavaca, anglikanaca i protestanata.' Na lijepoj ekumenskoj komemoraciji održanoj u Koloseju tijekom Velikog jubileja 2000. godine, on je izjavio da su mučenici 'baština koja govori više nego svi uzroci podjele'“ (GE 9).

Gospodin Isus poziva na svetost svakoga dana. Upravo i ovom Apostolskom pobudnicom, papa Franjo želi „dozvati u svijest ponajprije poziv na svetost koji Gospodin upućuje svakomu od nas: […] 'Budite sveti jer sam ja svet' (Lev 11, 44; 1Pt 1,16). Drugi vatikanski koncil to snažno ističe: 'Opremljeni tolikim i tako spasonosnim sredstvima, svi su Kristovi vjernici, bilo kojega položaja i staleža, svaki na svojemu putu, pozvani od Gospodina na ono savršenstvo svetosti kojim je savršen sâm Otac'“ (GE 10).

Svaki je čovjek u dinamici svoga svakodnevnoga života pozvan na svetost. Kada se osvrnemo na svete i blažene, papa Franjo ističe da nas ne bi „smjelo obuzeti obeshrabrenje kad promatramo primjere svetosti koji se čine nedostižnima. Postoje svjedočanstva koja su korisna i poticajna, ali nismo stvoreni zato da imitiramo nekog drugog, jer bi nas to čak moglo dovesti do toga da se udaljimo od jedincatog i točno određenog puta koji Gospodin čuva za nas. Ono što je važno jest da svaki vjernik prepozna svoj put i dade ono najbolje od sebe, da očituje najosobnije darove koje mu je Bog dao (1Kor 12,7), a ne da iscrpljuje svoje snage pokušavajući beznadno oponašati nešto što nije zamišljeno za njega. Svi smo pozvani biti svjedoci, ali postoje mnogi načini svjedočenja u životu“ (GE 11).

Svakome se nudi biti svet. Uvijek volim čuti riječi pape Franje: „Da bi netko bio svet, ne mora biti biskup, svećenik, redovnik ili redovnica. Često smo u napasti da mislimo kako je svetost pridržana samo za one koji se mogu maknuti od uobičajenih poslova i provoditi dosta vremena u molitvi. No, nije tako. Svi smo pozvani biti sveti živeći svoj život s ljubavlju i pružajući svoje svjedočenje u svojoj svakodnevici, tamo gdje se nalazimo. Jesi li posvećeni muškarac ili žena? Budi svet tako što ćeš svoje darivanje živjeti s radošću. Jesi li u braku? Budi svet tako što ćeš ljubiti i brinuti za svoga muža ili ženu, kao što je Krist činio sa svojom Crkvom. Jesi li radnik? Budi svet tako što ćeš pošteno i stručno obavljati svoj posao služeći svojoj braći i sestrama. Jesi li roditelj ili djed, odnosno baka? Budi svet strpljivo podučavajući djecu kako slijediti Isusa. Jesi li na vlasti? Budi svet boreći se za opće dobro i odričući se svojih osobnih koristi“ (GE 14). Mislimo da su ove riječi kristalno jasne. Vršeći svoje dužnosti i službe na najbolji način, izgrađujemo vlastitu svetost. Gospodin nas poziva na svetost, a ta svetost raste i po malim gestama. Npr. utješiti žalosnog, ne ogovarati, ne govoriti neistinu, biti ponizan, jednostavan, rado pomoći, oprostiti kada drugi uopće ne zaslužuje oproštenje. „Kada je kardinal François – Xavier Nguyên van Thuân bio u zatvoru, nije htio gubiti vrijeme čekajući dan kad će ga pustiti na slobodu. Umjesto toga odlučio je 'živjeti sadašnji trenutak ispunjavajući ga ljubavlju', a činio je to konkretno na sljedeći način: 'Iskoristit ću prigode koje se svakodnevno javljaju da obične radnje činim na izvanredan način'“ (GE 17).

Kao Isusove učenice i učenici ne možemo drukčije zamišljati svoje poslanje na ovome svijetu nego kao put svetosti (usp. GE 19).

Sveta Mala Terezija svoju je svetost izgradila i putem malih žrtvica svakodnevice, svjesno prihvaćenih za spasenje duša. Taj je asketski stav poznat kao 'duhovno djetinjstvo' ili 'mali put' jer se živi u jednostavnosti i poniznosti, sa smiješkom na licu, pa i onda kada nam nije baš do smijeha ili osmijeha. 

„U mjeri u kojoj svaki kršćanin raste u svetosti, donijet će veće plodove za svijet“ (GE 33). Svetost nas ne čini manje ljudskima i udaljene od našeg vremena i prostora! Ne! Svetost je susret naše slabosti i snage Božje milosti (usp. GE 34). Svetost nam pomaže da budemo sol zemlje i svijetlo svijeta, ma gdje god se mi nalazili (usp. GE 33).

Ovu emisiju, želimo završiti sljedećim mislima:

Rasti u svetosti

Toliko toga ima

što čini moj dan

i mene u njemu,

a izgrađuje moju svetost!

Svakoga dana imam priliku

biti zahvalan za dan

što ima dvadeset i četiri sata!

Svakoga dana mogu

pogledom i osmijehom

potvrđivati blizinu svojim bližnjima.

Svakoga dana otvaraju mi se mogućnosti

razvijanja umijeća

vođenja razgovora s drugima!

Svakoga dana darovanom

dobrotom i blagošću

umanjujem zlo na ovome svijetu.

Svakoga dana pozvan sam

biti slikom Boga koji me je stvorio

srcem punim ljubavi.

To su samo neke mogućnosti

kako postajem svet!

One su mi darovane

svaki dan!

A ima ih još!