Isusovačka služba za izbjeglice. Izlet u Hrvatsko zagorje

Isusovačka služba za izbjeglice - JRS

Mjesec studeni sa sobom donosi sve kraće dane a duže noći, odnosi ona prva rumenila i žutila jeseni u kojima običavamo uživati i koja čine da lakše ispraćamo sunčanije dane kada rado boravimo izvan kuće i nevoljko se u nju povlačimo. U mjesecu studenom ta unutrašnjost domova postaje najednom privlačnija te se teško damo izvući na otvoreno, u mrak, vlagu i studen. Započeti, krenuti, izići. A upravo nas ondje čekaju susreti.

Stoga prije svega možemo zahvaliti Božjoj providnosti što je dala da JRS bude osnovan baš u studenom te da njegov rođendan bude povod radosnim okupljanjima.

U isto vrijeme hrvatski ured JRS-a ponosan je na još jednu veliku inicijativu koja je svim njegovim članovima unijela barem malo svijetla, topline i zajedništva u studenačku svakodnevicu koja tako naglo nastupi. Radi se o izletu u Hrvatsko zagorje, kojim je nastavljena serija izleta upoznavanja hrvatske prirodne i kulturne baštine, a u sklopu kojeg su posjetili dvor-muzej Veliki Tabor te Muzej krapinskih neandertalaca.

Već sama imena tih dvaju odredišta govore jasno o tome koliki su hod u prošlost doživjeli sudionici. Dvorac Veliki Tabor u Desiniću, sa svojim zidinama, galerijama, uskim kamenim prolazima, hladnim zidovima i toplim pećima, viteškim oklopima, bedemskim topovima te spravama za mučenje dočarao je svu živopisnost razdoblja od kasnog Srednjeg vijeka pa skoro do XIX. Stoljeća. Muzej pračovjeka na lokalitetu Hušnjakovo u Krapini, sa svojim bogatim eksponatima te interaktivnim i multimedijalnim sadržajem, otvorio je sudionicima nov pogled u daleku prapovijest čovjekova puta do onoga kakav je danas. A u vremenu između, prije i poslije tih posjeta – zagorski brežuljci prekriveni tankim slojem snijega koji je sudionike pratio čitav dan, a koji je donio radost mnogima, posebno najmlađima.

Sav taj sadržaj, premda lijep i bogat, služio je samo kao okvir da ljudi vrijeme provedu zajedno, izvan mjesta u kojima se svakodnevno kreću. Na izletu su stari prijatelji i poznanici imali priliku popričati i razmijeniti novosti, a tek pristigli članovi u JRS-ovu obitelj upoznati i povezati se s mnogim novim licima. Kao i uvijek, JRS-ovi članovi vođeni su željom kamo god pođu i kud god prolaze stvarati mjesta susreta. A nema izravnijeg puta do susreta s Bogom od onoga koji ide preko bližnjega.