Tko je bio sveti Nikola?
Marito Mihovil Letica
Dobro je poznato da je sveti Nikola zaštitnik pomoraca i putnika, djece i djevojaka, siromaha i studenata. Njegovo ime, grčki “Nikólaos”, dospjelo je od “nikãn”, ‘pobijediti’, i “laós”, ‘narod’, pa ime Nikola možemo prevesti kao “pobjednik narodâ” ili, još bolje, “pobjednik u narodima”.
O Nikolinu životu nemamo mnogo pouzdanih podataka. Smatra se da je rođen u Patari u Maloj Aziji na području današnje Turske potkraj 3. stoljeća, nešto prije 270. godine. Rođen u kršćanskoj obitelji, zarana se posvetio službi Božjoj. Nikola je bio nećak biskupa u gradu Miri, koji ga je, opazivši u njemu poziv, zaredio za svećenika. Nakon smrti roditeljâ, Nikola je prodao svu imovinu i novac razdijelio siromasima. I poslije, nakon što postao biskup u Miri, Nikola se iskazivao velikom brigom i djelatnom ljubavlju prema siromašnima.
Budući da je Nikola vrlo omiljen svetac, oko njega su se stoljećima ispredale brojne legende i priče. Najpoznatija kaže da je u Miri živio osiromašeni plemić s trima kćerima koje su stasale za udaju, a ne mogavši im priskrbiti miraz došao je očajni otac na pomisao da kćeri mogu zarađivati prodajući vlastita tijela. Doznavši za to i htijući spasiti djevojke od poniženja u prostituciji, biskup je Nikola tri noći zaredom ubacivao kroz prozor vrećicu sa zlatnicima i tako omogućio siromašnim djevojkama dostojan miraz. Upravo je ta legenda doprinijela nastanku običaja da djeca uoči Nikolinja čiste čizmice i stavljaju ih u prozor.
K tomu ne smije ostati nespomenutom priča koja kaže da je sveti Nikola krenuo na hodočašće u Svetu zemlju, kada se na moru podigla oluja te je lađa, udarana golemim valovima, zamalo potonula. Nikola zaprijeti valovima i oni se stišaju. Tako je Nikola postao zaštitnikom putnika i pomoraca: u brodovima su njegove slike, a velike mu kipove susrećemo u brojnim lukama svijeta.
Običaj štovanja ovoga svetca u Hrvatskoj seže u daleku prošlost. Na otoku Zlarinu blagdan svetoga Nikole svečano se obilježavao pred crkvicom posvećenoj ovomu svetcu. U prisutnosti mnoštva naroda palio bi se “svitnjak”, najčešće stare torbe od ulja, a mještani bi pjevali i veselili se do u kasnu noć. Zanimljivo je spomenuti i od pretkršćanskih vremena baštinjeni običaj spaljivanja brodica, koji se do danas održao u nekim gradovima i mjestima na hrvatskome dijelu Jadrana. Uoči svetoga Nikole spaljuju se barke na lomači od “smriča”, a sutradan u podne ima se blagosloviti nova brodica. Tako se u Komiži na otoku Visu, kojoj je zaštitnik sveti Nikola, tradicionalno, još od poganskih odnosno mnogobožačkih vremena spaljuje stara barka. Nakon što njezino drvo dogori, pepelom se posipa paluba nove brodice. Taj čin nosi izraženi apotropejski karakter, što znači da ima ulogu zaštite i odvraćanja od nesreće.
Svetoga Nikolu štuje kršćanski Zapad i Istok. Na Istoku je nakon Majke Božje najviše čašćen svetac. Na Zapadu je zaštitnik, uz ostalo, Sicilije, gradova Varaždina, Koprivnice, Krapine i Kraljevice, mjestâ Komiže, Baške Vode i Krila Jesenice, te na Kosovu Janjeva i Letnice.
Recimo na kraju da je sveti Nikola – povijesni, a ne legendarni – sudjelovao na Prvome nicejskom koncilu 325. godine. Iscrpljen pokorom i napornim biskupskim obvezama, umro je u Miri 6. prosinca. Nije poznata točna godina njegove smrti, a to je najvjerojatnije bilo između 340. i 350. godine. Pokopan je u Miri, a njegovo je tijelo u 11. stoljeću, zbog turskih osvajanja, preneseno u Italiju, u grad Bari, gdje se i danas nalazi poznato Nikolino svetište.
