JRS. Jedinstveno iskustvo hrvatske kulture uz “Harmoniju folklorne baštine”
Integracija, kao proces uključivanja u novu kulturu, podrazumijeva još jedno dodatno putovanje za sve migrante. Timu Isusovačke službe za izbjeglice posebno je na srcu učiniti im to ‘drugo’ putovanje što bezbolnijim, mekšim, toplijim, ali i učinkovitijim.
Na tom novom putu valja ne samo savladati razne praktične vještine koje su potrebne za dostojanstven život u novoj zajednici, nego i otkriti i naučiti cijeniti ono što ta zajednica sama cijeni kao lijepo, u čemu uživa, što je nadahnjuje i ispunja - kročiti u njenu kulturu.
Na tom tragu posljednjih nekoliko mjeseci u hrvatskom uredu JRS-a događa se jedna posebna priča gdje je svima omogućeno, ne više o kulturi samo slušati, nego je aktivno živjeti - projekt ‘Harmonija folklorne baštine’ u kojem dvoje suradnika i vrsnih poznavatelja hrvatskoga folklora, Magdalena i Goran, s velikom kreativnošću i prilagodljivošću, podučavaju sve zainteresirane hrvatskim tradicionalnim napjevima i plesovima. Melodije i koraci šarolike hrvatske narodne baštine nekima su od JRS-ovih korisnika bliži, nekima dalji, ali svi se opet na svoj način trude da ih oponašaju, i to zajedno, pa se često na tim radionicama mogu vidjeti bake i djedovi s djecom i tinejdžerima kako uz glasan smijeh prate vlastite uspjele i neuspjele pokušaje.
Ono, pak, što nastoje usvojiti, ti narodni melosi i neprofinjeni plesni pokreti, u svojoj jednostavnosti kriju i čari koje onomu tko ih poznaje omogućuju doći u dodir s onim što je u Hrvatskoj stvarao mali, od strane povijesti neopaženi čovjek, s čijom se običnom sudbinom mnogi migranti mogu poistovjetiti, a koji je u ono što je stvarao u predahu između poslova, nerijetko utkivao vlastite sklonosti, težnje i strahove. U tom svjetlu potraga za lijepim postaje, u danom trenutku, potraga za smislom kojeg imamo potrebu pronaći u vlastitim životima.
Biti nositelj neke kulture, dakle, prije svega znači biti otvoren razumjeti složenost osobnog naslijeđa kojeg svatko od nas nosi, moći vidjeti vječna ljudska iskustva iza pojedinačnih sudbina – radost, bol, samoća, zajedništvo, zahvalnost. To znači ujedno i podučavati druge takvom pogledu. Samo Bog može pomoći čovjeku da izraste do takvog ideala ljudskosti, samo Isus u tome može biti potpuni uzor, On koji je znao dobro tko je, kojem narodu pripada, ali i da je njegov nebeski Otac svim ljudima jednako Otac – istina koju nam je došao navijestiti i za koju je dragovoljno dao svoj život.
