Osnove biblijske duhovnosti. Isus učinkovito koristi Bibliju

p. Niko Bilić, SJ

Pri našem ulasku u osnove biblijske duhovnosti izvrsno je izbližega promotriti kako se sam Gospodin Isus vrlo učinkovito koristi Svetim pismom. Pokazuje nam to njegov dobro znani postupak kad je bio na kušnji. Već izvještaj u Markovu evanđelju, zacijelo temeljni, ističe da je to bilo u pustinji, čime se Gospodin sjedinio sa svojim narodom u njegovu hodu pustinjom. Rok od četrdeset dana primjena je dvostrukog Mojsijeva boravka na Božjoj gori, i Ilijina hoda na putu do istoga Horeba. Dapače, za Mojsija baš stoji da je drugi put bio u postu, a tako vrijedi i za Iliju koga je Božji anđeo nahranio tako da prorok može u snazi te hrane sve do cilja putovati. Vrijeme od četrdeset dana ujedno je najava za još važnijih četrdeset dana nakon uskrsnuća kad će uskrsli Učitelj brojnim čvrstim dokazima pokazivati da je živ. Prema Evanđelju po Marku Gospodinova kušnja nije trenutno nego produženo, mučno iskustvo i traje tih četrdeset dana. Samo Marko ističe divlje zvijeri s kojima Isus boravi, vraćajući se tako na Noin sveopći Savez s Bogom, koji uključuje sva stvorenja, i na mesijansko zajedništvo s prirodom o kojemu govori Izaija.

Poštovani slušatelji Vatikanskoga radija, zahvalan i radostan progovaram vam iz naše Zaklade za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra Anamarija Carević u Zagrebu. Veselim se suradnji koja se u ovako važnim temama ostvaruje s Filozofsko-teološkim institutom Družbe Isusove, afiliranim Papinskom sveučilištu Gregoriana.

U Evanđelju po Mateju lako je uočiti pravi uvod koji, kao i evanđelist Luka, ističe da je Isus četrdeset dana postio, a nakon toga slijede tri dijaloga u kojima se zbivaju tri čuvene sotonske napasti. Matej zajedno s Markom bilježi kako će i Božji glasnici – anđeli biti prisutni.

Onaj Duh Sveti u kojemu je Pismo napisano i u kojemu ga želimo čitati u kušnji Kristovoj ima ključnu ulogu. Nakon što se objavio kod krštenja, prema Markovu evanđelju on izbacuje Isusa u divljinu, u prirodu. Luka će reći da vodi Isusa, a Matej nas najdalje vodi kad precizira da Duh baš na kušnju vodi.

Prva je kušnja gladnome Isusu da svojom riječju od kamenja stvori kruh. Napasnik izaziva: „Reci!”. Želi formulirati i određivati Isusove riječi; želi mu diktirati. A Gospodin jasno za sebe kaže: „Zborim kako mi je rekao Otac“ (Iv 12,50). On je Očeva Riječ; govori „ono što je vidio kod Oca“ (Iv 8,38). Isusova obrana u sve tri kušnje jest odrješit i zaključan poziv na Sveto pismo: „Pisano je!”. Tako Gospodin ističe i time se uspješno brani, a nama daje da u Pismu smjerno tražimo riječi Oca nebeskoga.

Nije Isus protiv kruha. Sam će reći za sebe da je „kruh živi koji je s neba sišao“ (Iv 6,51). Reći će „Ovo je moje tijelo!“ za kruh kod Pashalne večere. Nahranit će mnoštva. Umnožit će kruh, ne za sebe nego za druge. Ali njemu je važno ono što daje život čovjeku.

Drugi se dijalog zbiva na vrhu svetoga Hrama, a napast se sastoji u izravnom pozivu: „Baci se!”. Pritom podmukli izazivač pokušava preuzeti Gospodinovu metodu pa se i on – svetogrdno i bogohulno – poziva na Bibliju, govoreći također: „Pisano je!” Dubok promašaj i besmisao tog postupka pokazuje činjenica da citirani Psalam govori isključivo o čovjekovu hodu po zemlji i nogama koje treba čuvati od spoticanja; nema u Psalmu nikakva skoka ni leta. Sotonska nakana prokazuje se: poziva na samoubojstvo i skok u smrt.

Kod treće kušnje Gospodin u svom poniženju i izloženosti dopušta izazivaču da ga odvede na visoku goru, kao što je to dopustio za vrh Hrama. Đavolska je ponuda slava svih kraljevstava ovoga svijeta, ali Isus je sav usmjeren na kraljevstvo Božje i na Očevu slavu. Podla napasnikova laž krije se već u tome što nema nijednog dovoljno visokog mjesta s kojega bi se pružao pogled na sva područja zemaljske kugle istodobno. Sve je to tek virtualno, privid, slično našem internetu koji nam daje dojam da nam je sve dostupno, a nije.

Za naš je studij najvrijednije uočiti snagu biblijske Božje riječi koja je za pojedine kušnje dostatna. Kad se Rabbi Isus brani rečenicom Pisma, napasnik mora prijeći na novu napast. Posebna nam je utjeha pak otkriti kako sva tri odgovora Gospodin uzima iz jedne jedine starozavjetne knjige koja nam je najpoznatija po onoj najvećoj zapovijedi: „Ljubi Boga!” (Pnz 6,5). To je Ponovljeni zakon. Ondje je poziv da pazimo od čega mi ljudi živimo jer samo tjelesna hrana nije nam dosta (8,3). Ondje je žestoko upozorenje da ne iskušavamo Boga svojega (6,16). U istoj je knjizi također zapovijed da se Bogu klanjamo (6,13), što će Isus radikalizirati, ističući da jedino Bogu pripada teološko štovanje.

Osobito je poučan izvještaj u Evanđelju po Luki koji na treće mjesto stavlja kušnju na vrhu Hrama. Nasuprot sotonskom lažnom citiranju pisane riječi, koja može biti tek mrtvo slovo na papiru, Lukin opis pokazuje kako Isus ističe živu riječ jer ne kaže više „Pisano je”, nego „Rečeno je”.

Čovjek je od početka Biblije izložen prikrivenim napadima, primjerice u liku zmije koja progovara (Post 3,1). Patnik Job ni ne zna što se na nebesima, iznad njega, zbiva i iz čije mu ruke dolaze njegove nesreće (Job 1,12). Prorok Zaharija tek u viđenju motri kako Satan – Protivnik kao tužitelj napada Velikoga svećenika (Zah 3,1). Nasuprot tome utjelovljeni Gospodin Isus ide tako daleko da se izravno, licem u lice, suočava sa starim neprijateljem, ocem laži i ubojicom ljudi. Na početku Biblije pokušava servirati laž da je Bog sve zabranio, a sad bestidno lažno tvrdi da je njemu dana sva vlast i da je dodjeljuje kome hoće.

Rješenje kušnje Isus donosi kad napasnika naziva pravim imenom. Potvrđuje Gospodin iskonsku moć koju čovjek ima na sliku Božju da daje ime stvorenju, da prepozna istinu. To je sada Isusova vlastita riječ, nije više citat iz Pisma. Raskrinkava zlobnika i svoj autoritet potvrđuje zapovijedajući: „Odlazi!”. Precizni Luka primijetit će kako se Sotona povlači do nove prilike, koju najviše prepoznajemo na Kalvariji. U strahovitom smislu ljudi preuzimaju đavolsku ulogu napastujući Raspetoga: „Ako si Sin Božji!”

Pobjeda do koje je Mesija došao, služeći se Svetim pismom, najviše se potvrđuje kod Preobraženja. Napad na identitet i dostojanstvo ljubljenog Sina Božjega, koje je prije Isusove korizme Otac kod krštenja potvrdio, uspješno je silinom Pisma odbijen. Zato na Gori Preobraženja učenici mogu na svoje uši čuti božansku potvrdu s nebesa: „Ovo je moj Sin. Njega slušajte!”

Kad nam dušu obuzme pustoš, kad nas pustinja u žilama svom žestinom pritisne, molimo Gospodina da nas ne napusti!  Ako nam se život čini kao pijesak koji propada između prstiju i trpimo sve veću i veću duhovnu glad, Isus nam pokazuje svoju strpljivost. Sveto pismo uči nas da se u tihom času smirimo i prisjetimo božanskih riječi koje su nam darovane. Bogu je važno od čega živimo. On nam daruje život kao prvi i najveći dar. Zove nas da se klanjamo samo njemu u duhu i istini.