30 godina nade. JRS Bosne i Hercegovine proslavio orkuglu obljetnicu djelovanja
Od 13. do 15. svibnja kolege iz ureda Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) za jugoistočnu Europu okupili su se u Sarajevu kako bi obilježili važnu prekretnicu: 30 godina prisutnosti i djelovanja JRS-a u Bosni i Hercegovini. Djelatnici iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Kosova i Sjeverne Makedonije okupili su se ne samo kako bi proslavili ovu obljetnicu, već i kako bi učili jedni od drugih, osnažili suradnju i promišljali o misiji koja ih povezuje.
Susret je obuhvatio radionice, edukativne susrete, zajedničke obroke, molitvu i vrijeme provedeno zajedno. U pozadini programa stajao je jednostavan, ali važan cilj: nastaviti unaprjeđivati podršku koja se pruža izbjeglicama, raseljenim osobama i drugima koji žive u ranjivim situacijama.
Prvo obraćanje okupljenima otvorio je p. Stanko Perica, regionalni ravnatelj JRS-a za jugoistočnu Europu. Osvrćući se na godine iskustva u vođenju timova u različitim zemljama i kontekstima, naglasio je kako sama suosjećajnost nije dovoljna. Dugoročna podrška ljudima u potrebi, rekao je, zahtijeva i duboku empatiju i profesionalnu izvrsnost
Drugoga dana naglasak je bio na razumijevanju migracijske stvarnosti u Bosni i Hercegovini. Program je uključivao posjet prihvatnom centru JRS-a u Sarajevu te susrete s mladim migrantima kojima organizacija pruža podršku. Sudionici su imali priliku upoznati i izazove s kojima se danas suočavaju izbjeglice u Bosni i Hercegovini.
Središnji događaj bila je proslava 30. obljetnice JRS-a BiH uz misu svetkovine Uzašašća u isusovačkoj župi svetog Ignacija Loyolskog u Sarajevu, na kojoj su sudjelovali brojni partneri i prijatelji organizacije. Među najdirljivijim trenucima bila su osobna svjedočanstva ljudi čiji su životi promijenjeni zahvaljujući podršci JRS-a. Jedan od njih bio je Ermin Jusufović, koji je kao dijete izgubio nogu nakon što je stao na minu zaostalu iz rata. Zahvaljujući podršci JRS-a dobio je kvalitetnu protezu, što mu je pomoglo vratiti samopouzdanje i izgraditi uspješan život. Danas govori sa zahvalnošću i željom da pomaže drugima, baš kao što je nekoć on primio pomoć.
Sudionici su pogledali i dokumentarni film Kuća sa srcem, prikazan na Sarajevo Film Festivalu, te prisustvovali nastupu skupine ‘Musicians Without Borders’, u kojoj sudjeluju i izbjeglice-maloljetnici bez pratnje. Posljednji dan bio je posvećen upoznavanju samoga Sarajeva – grada koji se često opisuje kao mjesto susreta kultura, gdje osmanski i austro-ugarski utjecaji postoje jedni uz druge.
Tijekom sva tri dana posebno se isticao jedan osjećaj: važnost zajedničkog djelovanja. Unatoč različitim zemljama, ulogama i iskustvima, sudionike je povezivala zajednička predanost – pratiti, služiti i zagovarati ljude na rubovima društva. Jer trajne promjene rijetko se postižu same. One rastu kroz zajednice spremne hodati uz druge.
