Spomendan pape Ivana I.
Marito Mihovil Letica
Povijest Crkve svjedoči da među rimskim prvosvećenicima ili papama najčešće ime jest Ivan. Posljednji papa s tim imenom bio je sveti Ivan XXIII., čiji je pontifikat trajao od 1958. do 1963. godine, ali iz toga ne možemo jednostavno zaključiti da su do sada bila 23 pape koji su uzeli ime Ivan. Ne smijemo zanemariti da je bilo i protupapâ s tim imenom. Kada je godine 1958. izabran za papu, Angelo Giuseppe Roncalli, 261. poglavar Katoličke Crkve, uzeo je ime Ivan XXIII., čime je potvrdio da tim imenom nazvani papa s početka 15. stoljeća nije bio legitimni poglavar Katoličke Crkve. K tomu je zanimljivo spomenuti da je pred kraj 10. stoljeća u vezi s papom Ivanom XIV. došlo do pogreške u brojanju papa s imenom Ivan te su kasnija numeriranja preskočila jedan redni broj – stoga u povijesti Crkve nema pape Ivana XX.
Nama je za temu ovoga radijskog priloga važnije pitanje tko je bio prvi papa koji se zvao Ivan. Njegovi su biografski podatci oskudni. Rođen je, najvjerojatnije, u Toskani. Za rimskoga prvosvećenika izabran je 523. godine naslijedivši papu Hormizdu. Papa Ivan nastojao je oko dobrih odnosa s bizantskim carom Justinom, na što nije dobro gledao istočnogotski kralj Teodorik, čija je prijestolnica bila u Raveni. K tomu treba reći da je kao prva žrtva tih napetosti skončao filozof Boetije, koji je bio visoki državnik kralja Teodorika. Neosnovano optužen za sudjelovanje u uroti protiv kralja, Boetije je osuđen na smrt i pogubljen. Proglašen je svetim.
Želeći posve iskorijeniti arijansko krivovjerje iz svojega carstva, Justin je arijancima uzeo sve crkve, obećavši da će ih vratiti pod uvjetom da odbace krivovjerje i vrate se u potpuno zajedništvo s Katoličkom Crkvom. Kralj Teodorik bio je, kao i mnogi drugi germanski vladari, zaštitnik arijanaca te je pozvao u Ravenu papu Ivana i poslao ga u Carigrad da razgovara s carom Justinom o tom problemu. S papom Ivanom otputovali su u Carigrad i neki senatori i biskupi, među njima i ravenski biskup.
Kada je došao na Božić u Carigrad, papa Ivan primljen je dostojanstveno i s najvećim počastima. Bizantski kler i stanovništvo držali su ga za pravoga nasljednika svetoga Petra. Ostao je u Carigradu sve do Uskrsa te je održao svečano vazmeno bogoslužje na latinskome jeziku u crkvi svete Sofije. Car Justin htio je da ga Papa po drugi put okruni carskom krunom, a zauzvrat je obećao da će arijancima vratiti njihove crkve.
Istočnogotski kralj Teodorik nije bio zadovoljan rezultatom Papina putovanja u Carigrad. Ivan se nije htio odreći Kristove vjere i dopustiti arijansko krivovjerje, ni po cijenu života. Teodorik ga je dao baciti u tamnicu u kojoj je Papa ubrzo i umro, najvjerojatnije od gladi. Bijaše to 18. svibnja 526. godine. Priređen mu je veličanstven ispraćaj, za vrijeme kojega su se čak dogodila i neka čudesa. Četiri godine nakon toga preneseno mu je tijelo u Rim, gdje je pokopan u predvorju bazilike svetoga Petra. Proglašen je svetim.
Pontifikat pape Ivana I. bio je kratak: od 523. do 526. godine, ali je za to vrijeme obnovio velike rimske bazilike, groblja mučenika Nereja i Ahila na Ardeatinskoj cesti, također groblje svetoga Feliksa i Adaukta na Ostijskoj cesti. Uveo je novu brojidbu godina po Kristu, koju je sastavio monah Dionizije Mali. Prije reforme kalendara pred kraj 16. stoljeća, spomendan pape Ivana I. slavio se 27. svibnja, na dan prijenosa njegovih zemnih ostataka iz Ravene u Rim, a danas se slavi na Papin smrtni dan, 18. svibnja.
