Sedma vazmena nedjelja. Riječ Božju tumači vlč. Leonardo Šardi
vlč. Leonardo Šardi
Nakon što je Gospodin Isus uputio svoje riječi apostolima, ohrabrio ih zbog budućih teških situacija s kojima će se susresti te im najavio poslanje Duha Svetoga kao i njihovu konačnu pobjedu, Gospodin Isus sve izrečene nakane sada stavlja u molitvu obraćajući se izravno nebeskom Ocu. U molitvi koju zovemo „velikosvećenička molitva“, Gospodin moli za svoju proslavu, ali i za učenike koji ostaju u svijetu.
U čemu se očituje slava za koju Isus moli? Ne radi se o tome da bi Isus postao poznat poput današnjih poznatih i slavnih osoba, nego da svijet prepozna kako slava čovjeku dolazi od Boga. Iako mi ljudi često svoju slavu, vrijednost, promatramo u onome kakvi smo u ljudskim očima, svjesni smo da ta slava brzo može nestati. Stoga, naša vrijednost treba nam stalno iznova dolaziti od Boga jer u Njegovim očima mi smo ljubljena djeca Božja. To je slava koju nam nitko ne može oduzeti.
Ako se i svi ljudi okrenu od nas, ako bismo bili i razapeti na križ, ako bismo bili odbačeni od svih, naša vrijednost nalazi se u Bogu. Tako ovdje i Gospodin Isus moli da se On proslavi u trenucima svoje muke i da po toj muci, ogoljenosti pred svijetom i odbačenosti od svijeta, Njegovi učenici prepoznaju pravu slavu koja od Boga dolazi.
Istovremeno, uz tu slavu Gospodin će dobiti i vlast da svi koji u Njega vjeruju, koji su u Njega povjerovali, svi koji su sačuvali riječ Božju, mogu postati i dionici vječnoga života. Nastavlja Isus s odgovorom na pitanje: Što je život vječni? To će biti trenutak u kojemu ćemo u potpunosti upoznati jedinoga istinskog Boga koji nam se objavio u Isusu Kristu.
Gospodin, u spomenutoj molitvi, potvrđuje konačno ispunjenje Staroga zavjeta. On objavljuje Božje ime ljudima. Do sada su ljudi znali za Božje ime po Mojsiju, slijedili su Mojsijev zakon i zapovijedi. Ali, Gospodin nadopunja taj Zakon otkrivajući u potpunosti sebe te ga ispunja i dovodi do punine. Tako će on postati nepromjenjiv, stalan i vječan, za sve naraštaje ovoga svijeta.
Na kraju ovog dijela Isusove molitve, Isus završava riječima molitve za nas koji ostajemo u svijetu, ali nismo od svijeta. Posvijestit će nam Gospodin kako je naša prava domovina na nebesima. U svijetu u kojem živimo, Gospodin nam je dao vlast kako bismo za svijet skrbili.
Za tjedan dana, u slavlju svetkovine Duhova, posvijestit će nam i da u toj brizi nismo ostavljeni sami, nego nam je dan Duh Branitelj, a on će nas uputiti na nesebično darivanje i služenje drugima u svijetu, kako je to i Gospodin činio i zapovjedio da i mi tako činimo.
Dragi prijatelji, Isusova molitva je unutarnja pokretačka sila za posvećenje Crkve i svakog pojedinca. Molitva je i danas disanje Crkve. Isus nas svojom molitvom uvodi u odnos s Ocem. On ne moli samo za sebe, nego i za nas: da ostanemo u svijetu, ali da pripadamo Bogu.
Zato je i naša molitva više od riječi: ona je odnos, povjerenje i predanje. U molitvi učimo gledati sebe i svoj život Božjim očima. I dok hodimo ovim svijetom, ne zaboravimo: pripadamo Ocu koji nas ljubi. Neka nas ta istina nosi i jača na putu svakodnevice, da poput Krista znamo živjeti za druge i u svemu tražiti slavu Božju!
