Utječemo se Tebi, Riječka Majko

s. Dobroslava Mlakić

Blaženo preminuće Riječke Majke 

Svako Božje djelo prate razne teškoće i križevi koje sveci primaju iz Božjih ruku u korist vlastitog savršenstva i posvećenja te koji ih dovode do zajedništva s Onim komu su povjerovali i svoj život posvetili i žrtvovali. Nema spasenja bez prihvaćanja žrtve. Kristovom žrtvom na križu smo spašeni. Žrtva je srž kršćanskoga vjerovanja i ponašanja pa tako i redovničkog. Bez žrtve nema ni istinske ljubavi.

Žrtva je bila i srž života Majke Marije Krucifikse Kozulić. Ona ju je pratila, žrtvu je prihvaćala kao bit svojega življenja. Žrtvom je spašavala bezbrojnu djecu i mladež i žrtvom je potvrđivala svoju ljubav prema Bogu, siromašnima i malenima i ostala vjerna do kraja svome Zaručniku, Kristu Raspetome, uzevši ime Krucifiksa - Raspeta.

Proročko zauzimanje za dostojanstvo svake ljudske osobe

Svojim djelovanjem proročki se zauzimala za  dostojanstvo svake ljudske osobe jer je to načelo prema kojem se treba ravnati svako ljudsko, društveno i crkveno djelovanje,  kako to kaže sveti papa Ivan Pavao II.: „Čovjek je prvi i osnovni put Crkve“.

S vjerom u čežnji za vječnim životom Majka Marija je zapisala: „Pod veličanstvenim svodom naše svete vjere pod kojim se odvija čitav naš život, od prvog svitanja dana do večernjeg sumraka, sjaji Isus, kao sunce koje nikad ne zalazi.“

U posljednjim danima svoga zemaljskog života češće je govorila: „Rado umirem jer sam izvršila svoje poslanje“. To je bio njezin „Sad otpuštaš službenicu svoju u miru“, jer je s Božjom pomoću ostvarila nadahnuća neba. Ona je u svom životu otkrila svoje zvanje i poslanje koje joj je Bog namijenio. Zapravo ona je radosna srca i duše napustila zemlju jer je druge spašavala i usrećivala. Ovdje podsjećam na njezine riječi: „Sebičnost je rugoba ovoga svijeta.“

Pismo prve djevojčice

Odsutnost Majke zbog bolesti tužno su doživljavale sve sestre i njezine ljubljene djevojčice štićenice. Njezine bivše štićenice javljale su se sa svih strana, nakon što su saznale da je bolesna njihova Majka. No, s. Gabrijela je svjedok i kaže: Majka je naviše šutjela i molila, ali njezino srce najviše je bilo ganuto dok je čitala pismo svoje prve ljubljene djevojčice Liberate Mardešić, koju je primila u svoj riječki Zavod i koja je postala s. Alfonsina, misionarka u Indiji:

“Zdravo najsvetija Marijo, moja najljubljenija Majko, ovog časa primila sam pismo od Bertinon, u kojem mi javlja o Vašoj teškoj bolesti. Oh draga, premila Majko, osjećam bol i muku u svom jadnom srcu za to što sam toliko daleko od Vas i što Vam ne mogu pomoći i iskazati zahvalnost za svo dobro koje ste mi učinili i herojski se žrtvovali za  mene.

Ja sam Vaša prva sirotica, Vaša prva kćerka koja je osjećala da ju volite više od svih. Sa mnom je počela žrtva Vašeg života, sva prožeta bolima, poradi Isusove ljubavi, Vašeg nebeskog Zaručnika. Neka Vas tješi to da je u velikoj knjizi Vječnosti upisana sva Vaša ljubav i milosrđe koje ste imali prema meni, otrgnuvši me iz ruku zla i pomogli da i ja postanem Isusova zaručnica.

U ovom bolnom trenutku utjeha mi je samo vjera koju sam od Vas primila, koju ste mi darovali i utisnuli u moje srce i doveli me samome Bogu. Neka Vas Isus, naš nebeski Zaručnik, utješi i učini da osjetite nebeske radosti sa svojom presvetom Majkom i ublaži Vam boli koje trpite.  Draga Majko, trpite sve sa Isusom, gore će Vaša patnja biti nagrađena.

U samostanu svi mole za Vas, moja ljubljena Majko. I Časna Majka mi govori da Vam prenesem svu ljubav koju osjeća prema Vama, a moja molitva za Vas je neprestana. Draga Majko i Vi molite Isusa, za Vašu prvu kćer, kćer koja Vas neizmjerno voli. Ako  nas udaljenost razdvaja i ako se više nikada ne mognemo vidjeti, prepustimo se potpuno u ruke Gospodinove. On je naš nebeski Zaručnik, primit će našu žrtvu. Nagrada nas čeka ako smo velikodušno žrtvovali svoje živote za dobro drugih.

Vaša nagrada koju ste zaslužili trudom i bolima podnesenim u životu za nas sirote već je upisana u knjigu Vječnosti. Majko, darujte jedan uzdisaj Isusu za svoju kćer, za moju ustrajnost, kako bismo se jednog dana svi ponovno sreli u nebu. Nakon doživotnih zavjeta ja sam u misijama. Oh, uvijek ću se sjećati onoga tko me je spasio od zla u mom životu i s najvećim žarom ću se i ja žrtvovati i spašavati druge.

Ne mogu više pisati, ruke mi se tresu, suze me guše. Isus vidi moju žrtvu i On će je primiti kao zalog moje vjernosti Njemu. Zbogom, Majko moja, molite za mene, svoju ovoga časa najžalosniju kćer. Javite mi vijesti o svom ozdravljenju i blagoslovite me.

Budite uvjereni da sam dobro i sretna u svom pozivu. Dobro se sjećam Vaših riječi: “Trpi sve iz ljubavi prema Isusu. Ovaj život će uskoro završiti. Ponovno ćemo se sresti u Nebu i nikada se više nećemo razdvojiti.”

Grlim Vas i ljubim neizmjernom ljubavlju. Blagoslovite me i znajte da imate nekoga tko je u neprestanoj molitvi za Vas pred Isusom i Bezgrešnom Djevicom Marijom”. Tako 23. kolovoza 1908. piše sestra Maria Alfonsina, izvornim imenom Liberata Mardešić.

„Umrla je svetica“

Tijekom svoje bolesti, prije samog preminuća, ne nalazimo da je Majka Marija Krucifiksa bilo što zabilježila. No, čini se da je kao bogobojazna osoba koja je u svemu željela vršiti Božju volju, bilo u dobru ili zlu, i bolest primila Jobovom vjernošću iz ruke Božje: „Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!” (Job 1. 20b).

Preminula je u 70. godini života u zoru blagdana sv. Mihaela Arkanđela, 29. rujna 1922. u Rijeci, na glasu svetosti. Dok su njezini zemni ostaci bili izloženi na odru u zavodskoj kapeli, smjenjivala se procesija ljudi u molitvi sa svijećama u rukama. Čulo se: „Umrla je svetica“ i na talijanskom „È morta una santa“. „Umrla je Majka brojne djece.“  „Umrla je Riječka Majka“.

Najčvršći znak uvjerenja u njezinu svetost potvrđen je na dan njezina ukopa. Njezina suvremenica s. Margareta Rosović je zabilježila: „Predala je Bogu svoju prelijepu dušu naša kreposna Majka Marija Krucifiksa, nakon što je mnogo trpjela fizički i moralno tijekom svoga života zbog tolikih pothvata. Velika duša. Majko naša, iz lijepoga raja moli za nas i za napredak svoga Zavoda! Ispraćena je 1. listopada na Gradskom  groblju  Kozala u Rijeci uz nepregledno mnoštvo, a sprovodne obrede predvodio je mons. Ignjat Martinac na čelu brojnog svećenstva. Riječki župnik Ivan Kukanić održao je svjedočki govor usporedivši našu dobru Majku s jednom velikom sveticom iz povijesti prvih kršćanskih rimskih vremena“.

S. Serafina Miletić piše: „U zoru Miholjdana predala je dušu Bogu naša Majka: prestalo je kucati to srce puno ljubavi. Vijest o njezinoj smrti potresno je odjeknula gradom Rijekom i okolicom. Nisu žalile za njom samo njezine duhovne kćeri, vjerne sestre, siročad i djevojke, već i opće ljudsko priznanje pridružilo se toj žalosti. Nadamo se da su ju otpratili anđeli čuvari tolike djece koje je ona spasila. Mi smo joj zahvalne što je bila poslušno oruđe Božje dobrote. Danas ponavljamo: Vjerna dušo, Majko moli za nas, tvoje duhovne kćeri“.

Njezin rođeni brat Nikola napisao je: „Plakale su neutješna srca njezine mlade ljubljene sirotice…lile su suze njezine sestre, a opća žalost je bila u gradu u kojem će svi nositi blažen spomen na Majku dobrote koju su svi poznavali i koje je ona blagoslivljala“. „Svima je bila dobra i prava Majka… Okupljala je oko sebe voljenu siročad i sve činila samo na slavu Božju i za dobro svojih sirotih djevojčica da ih izbavi od preranih životnih nedaća.“

Majka siročadi, siromašnih, napuštenih

Trideseti dan poslije njezine smrti građani grada Rijeke podigli su Majci Mariji Krucifiksi  mramornu spomen-ploču u njezinu Zavodu, na koju su ovim riječima urezali program njezina života i djelovanja:

„Bila je prava majka; siročadi, siromašnih, napuštenih, proviđajući im sve besplatno; krov, zaklon, hranu, odjeću, odgoj i obrazovanje. Prolazila je blagoslivljajući sve, blagoslivljajući uvijek. Raznim djelima za slavu Božju i ljubav prema bližnjemu posvetila je svoju dušu; jednostavnu, čistu, poniznu, hrabru, bez uznositosti, dostojanstvenu i ozbiljnu. Blagoslovljena siročad upućuje svoje molitve za ljubljenu svoju Majku da primi čim prije nagradu Neba, jer je za Nebo živjela!“

„Želim živjeti i umrijeti sveto“

Za Majku Mariju Krucifiksu možemo reći da je, ostvarujući svoja nadahnuta djela, dobar boj bila, trku završila, vjeru sačuvala (2 Tim 4,7), krjepostima i brojnim djelima urešena, zasigurno je radosno u vječnu luku mira i ljubavi Božanskog Srca uplovila. Vjerujemo da je ona na herojski način živjela krjepost  ljubavi, koja ima svoj sigurni temelj u Božjoj zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. Za nju možemo ustvrditi da je bila žena velike vjere, čvrstog ufanja i milosrdne ljubavi. I sve što je radila,  radila je iz velike vjere i molitve kao svjedokinja ljubavi Božjega Srca. Za života je često govorila „Želim živjeti i umrijeti sveto“,  a znamo da smo svi pozvani na svetost. To je naš kršćanski cilj jer naš Bog je svet i milosrdan.

U povijesti Crkve svetost je uvijek predstavljana kao najviše dostignuće života u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Svet je onaj koji je dostigao herojski stupanj teologalnih krjeposti vjere, nade i ljubavi. Svetost ne pripada apsolutno samo Bogu, nego i mi smo kao posinjena djeca Oca nebeskog pozvani i možemo biti sveti.

Zbog njezinih velikih djela i iznimno krjeposnog i svetačkog života, Družba sestara Presvetog Srca Isusova je pokrenula i 2013. je otvoren nadbiskupijski postupak za njezino proglašenje blaženom i svetom. Od blažene smrti, u Družbi sestara živjelo je uvjerenje o svetosti života Utemeljiteljice, ali zbog iznimno teških razdoblja kroz koje je Družba prolazila, na taj se postupak čekalo.