Utječemo se Tebi, Riječka Majko. Družba poslije Drugoga svjetskog rata do danas

s. Dobroslava Mlakić

Tijekom Drugoga svjetskoga rata sestre Presvetog Srca Isusova skrbile su za brojnu djecu u svojim sirotištima. Djecu iz sabirnih logora upućivao im je i zagrebački nadbiskup, danas blaženik, mučenik Alojzije Stepinac. Bilo je teško priskrbljivati hranu pa su sestre doslovno prosile. Sirotišta su plod sestarskog karizmatskog apostolskog zalaganja žrtve i odricanja koja su naslijedila od svoje utemeljiteljice, službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić.

Nakon Drugoga svjetskog rata Rijeka je Mirovnim ugovorom 1947. vraćena matici zemlji, Hrvatskoj. Crkvena vlast je pozvala hrvatsku zajednicu sestara da se vrati u Kuću maticu u Rijeci. No, ubrzo su im komunisti nasilno oduzeli djecu, a kuće nacionalizirali. Zatvorili su im sva sirotišta. Dakle, po drugi put hrvatske sestre Presvetog Srca Isusova morale su napustiti Rijeku. Nekako u to vrijeme s. Alfonzina Horvat je svjedočila o susretu s bl. kardinalom Stepincem kojeg je izvijestila o neizvjesnim prilikama u kojima su se sestre našle. On je pokazao veliko zanimanje za sestre nakon zatvaranja sirotišta i rekao im: „Samo hrabro naprijed u vjeri i nadi.“ A znamo da je bl. Kardinal u svom govoru na glavnoj sudskoj raspravi montiranog procesa i suđenja 3. listopada 1946., između ostalog, rekao i ovo: „Naše katoličke škole, izgrađene s toliko žrtava, oduzete su nam. Naša sirotišta su onemogućena. Predbacili ste mi i Caritas. Ali velim ovdje: taj je Caritas učinio goleme usluge našem narodu i vašoj djeci.“

Sestre u župnom apostolatu

Sestre su nakon Drugoga svjetskoga rata pod pritiskom komunističkog režima morale prestati djelovati sukladno svom karizmatskom poslanju, to jest baviti se odgojnim i karitativno-socijalnim radom u svojim ustanovama i izvan njih. U tim novim iskušenjima, kao i druge redovničke zajednice, trebale su u Božjem svjetlu otkriti nove oblike života i djelovanja u nesklonim prilikama za cijelu Crkvu u Hrvata. I u tom poslijeratnom traženju odgovora na novu situaciju, na nove potrebe u našoj Crkvi i narodu, kako proživljavati u vjernosti Bogu vlastito poslanje i živjeti po svetim zavjetima i doprinositi obogaćivanju vlastite karizme, našle su odgovor u pozivu crkvenih pastira u mjesnoj riječkoj Crkvi. U tome je važnu ulogu imao mons. Josip Pavlišić, riječko-senjski nadbiskup, ranije pomoćni biskup senjsko-modruški. Sestre su krenule poput apostola, dvije po dvije, među svoj narod.

Sve vrijeme komunističkog režima sestre su činile svako moguće dobro na brojnim župama; na području Senjsko-modruške biskupije, Riječko-senjske nadbiskupije gdje su radile u svim crkvenim ustanovama i na području Porečke i Pulske biskupije. Na području Like, u današnjoj Gospićko-senjskoj biskupiji, sestre su djelovale na župama na kojima nije bilo svećenika, služeći prestrašenom i siromašnom kršćanskom puku. Najprije su prihvaćale župna kućanstva, a potom su vodile crkveno pjevanje i sviranje i pripremale djecu za svete sakramente. Iz ovoga se dade zaključiti da su sestre Presvetog Srca Isusova uvelike pridonijele očuvanju i rastu vjere u našem narodu, ali i sačuvale mnoge župne stanove i crkvena dobra da ostanu u posjedu župa.

Međutim, kako je Družba rasla i razvijala se i sestre nisu imale normalne uvjete za život nego su na više mjesta živjele u potkrovljima i suterenima i nisu imale financijske izvore za školovanje sestara; bile su primorane, poput mnogih naših sunarodnjaka između šezdesetih i sedamdesetih godina, otići u Austriju i Njemačku. Upravo je to pomoglo da je Družba izgradila svoju Kuću maticu u Rijeci i druge samostane.

Dolaskom demokratskih promjena u našu domovinu sestre Presvetog Srca Isusova počele su se vraćati svom izvornom poslanju, vjerskom odgoju i obrazovanju djece i mladeži. Otvorile su dva dječja vrtića i Ženski učenički dom Marije Krucifikse Kozulić u Rijeci. Osim toga sestre djeluju i danas na župama, u crkvenim ustanovama, u školama i na fakultetima.

Domovinski rat

Tek što smo dočekali da možemo slobodno disati i raditi u našoj domovini, nakon 1990. došao je rat. Srpsku agresiju i neprijateljstvo iskusio je sav narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Tada su sestre Presvetog Srca Isusova otvorile vrata svojih samostana, primivši prognanike i izbjeglice, i bile im na usluzi sve vrijeme Domovinskog rata. U tom razdoblju školovale su tridesetak djevojčica iz raznih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Duhovnost Majke Marije

Ljubav prema Bogu i bližnjemu u životu Majke Marije Krucifikse nedjeljiva je stvarnost i njezino poslanje može se razumjeti samo iz njezine molitve i kontemplacije. Prema njezinim spisima uočavamo kristocentrizam njezine duhovnosti. Njezina se duhovnost i karizma rađa iz otkrića Kristove ljubavi i sva je usredotočena prema Kristu siromašnom, poniznom i raspetom. U zapisima je istaknula riječi kojima je gotovo definirala svoju duhovnost: „Jaslice, križ i euharistija – to su tri čuda ljubavi.“ Tu izvire njezina duhovnost, njezin odnos i prvenstvo ljubavi prema Isusu utjelovljenom u Nazaretu, rođenom u Betlehemu, mučenom na Kalvariji i darovanom u Euharistiji. Sve je to objava neizrecive dobrote i ljubavi Božjega Srca, koju je Majka Marija Krucifiksa riječju i djelom radosno naviještala, a životom svjedočila. Životni program i cilj prema kojemu je Majka Marija Krucifiksa rasla, služeći bijednima, bio je ostvarenje Blaženstava. Odjelotvorila je Evanđelje u svom životu; gladne je hranila, gole odijevala, neukima obrazovanje pružala…(usp. Mt 25, 40)! Svijest da je Bog Otac, Krist Sin Božji i Duh Sveti iznad sve stvarnosti zemaljske, očita je u životu Majke Krucifikse. Obraća se Presvetomu Trojstvu: „O Oče, o Sine, o Duše Sveti! O Isuse!“

Potom se obraća Blaženoj Djevici Mariji i blaženim Anđelima: „Isprosite mi milosti koje molim po predragocjenoj Krvi Isusa Krista.

Ta trojstvena božanska ljubav objavila se u vremenu i prostoru po Srcu Isusovu nama ljudima.

Raspjevana duša Božje ljubavi

Svoje sestre gotovo zaklinje da to shvate kao polazište svojega redovničkog opredjeljenja: „Moje sestre, za ljubav onoga koji je za nas umro, nastojte naći Krista iznad sviju stvari i prezirite ono što ljudi vole, tj. svijet.“ Shvatila je da je potrebno biti različit od svijeta da bi se svijetu pomoglo. „Presveto Srce mog Isusa, školo svete ljubavi, k Tebi se utječem, uzmi od mene sve isprazne mudrosti svijeta i ispuni moje srce svetom ljubavlju.“ U poniznosti je otvorena prema Bogu i prema bližnjemu. Njezine su riječi: „Udijeli mi, Gospodine, duboku poniznost i milosrdnu ljubav.“ A bez poniznosti nema blagosti. Često susrećemo u njezinim molitvama: „Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po Srcu svome.“ U blagosti i poniznosti vidi oslonac cijeloj svojoj pobožnosti prema Srcu Isusovu, kojom je opečaćeno svako njezino djelo i njezina molitva. U siromaštvu nalazi inspiraciju u sv. Franji Asiškom, koji siromaštvo naziva svojom zaručnicom. Češće bilježi i ponavlja Isusovu: „Tko hoće ići za mnom neka se odreče sebe i svega posjeda…“ (usp. Lk 9, 23). Njezine su riječi: „Tko ne zna trpjeti, ne zna živjeti.“ Prepoznaje Božju ljubav u žrtvi na križu. Molitva joj je svagdanji kruh i u njoj se ogleda kao mističarka i raspjevana duša Božje ljubavi. Sve su njezine molitve ujedno i pjesme. Po molitvi je Majka siromaha, misionarka i žena ekumenskog duha. Njezina odanost prema Crkvi je jasna iz njezinih čestih molitvenih nakana: „Molimo u ovim nemirnim vremenima za pobjedu svete Crkve, za Svetoga Oca, za obraćenje grješnika, za siromahe, za rast vjere u cijelom svijetu“. Majka Krucifiksa kao da je u svoje doba vidjela nadolazeća zla, koja prodiru u Europu: liberalizaciju i sekularizaciju. Njezina aktivnost plod je sjedinjenja s euharistijskim Isusom. Sveta misa je vrhunac njezine molitve i plamen Srca Isusova.

Njezin Himan na početku sv. mise: „Želim se nastaniti u Srcu mog dobrog Boga, te ću i ja gorjeti od vatre tamo gdje izgara moj Isus. Zatvoreno u njegovu Božanskom srcu, moje će srce živjeti od ljubavi. O, Ljubavi istinite škole, uzmi moje, a daj mi svoje srce. Nek' se u svakom času slavi Isus u hostiji, moj Isus.“

„Bog je onaj koji živi u meni“

Himan nakon sv. pričesti: „Nisam ja više koja živim, Bog je onaj koji živi u meni, u mojim grudima. Poznam ga po slatkoj utjehi kojom me ispunja. Osjećajući Nebo, duša Ti moja pjeva zahvaćena: Nađoh mog Boga, moj Život. Nikad Te više neću ostavit!“

„Blažene li mene, kako sam sretna. Našla sam svoju Ljubav; sjedinjena sam sa svojim Bogom, već ga nosim u svom srcu. Zbog ovog uzvišenog događaja nek' se zajedno sa mnom raduje priroda. Oh blažene li moje sudbine, našla sam svoje Blago. Kako li je divno lice Gospodnje za kojim čeznem. Nema zvijezde u svemiru koja bi se mogla usporediti s njegovim sjajem. Ah, tko ga nosi u srcu, mora ga ljubiti iznad svega.“

Blažena Djevica Marija joj je: „Moćna pomoćnica u svakoj javnoj i privatnoj potrebi.“ Za Anđele čuvare kaže: „Malo je onih kojima je dano na ovoj zemlji da ih upoznaju.“ Nadahnjivala se i na životima mnogih svetaca i mistika: sv. Franje Asiškoga, sv. Terezije Avilske, sv. Margarete Marije Alacoque, sv. Bonaventure, sv. Franje Saleškog, sv. Antuna Padovanskog, sv. Ignacija Lojolskog, sv. Alfonza Rodrigueza i drugih.

U Majci Mariji Krucifiksi Kozulić uzor i nadahnuće za svoj život, za svoje zvanje i poslanje mogu naći ne samo njezine duhovne kćeri autohtone hrvatske Družbe Presvetog Srca Isusova, koje su nastavile njezino djelo, nego mnogi vjernici, mladi, prosvjetni djelatnici i odgojitelji, graditelji, pastoralni, karitativno-socijalni djelatnici i drugi.

Osim toga, smatram da je ona svojim apostolskim djelovanjem dala zamah, odnosno da je ona začetnica pastoralnoga i karitativno-socijalnog djelovanja u gradu Rijeci i riječkoj Crkvi i metropoliji i da od nje i danas, 100 godina poslije njezine blažene smrti, imamo što naučiti i da u njoj mnogi mogu naći primjer i nadahnuće za svoj život i djelovanje jer je i danas, poput nje, potrebno svjedočiti i djelovati istom apostolskom revnošću i misionarskim zanosom.

Sa svih strana naše domovine i šire vjernici se preporučuju zagovoru Službenice Božje i zahvaljuju za uslišanja. Kao vrhovna predstojnica Družbe preporučam svim vjernicima i svim slušateljima Vatikanskoga radija - da se utječu zagovoru Riječke Majke i mole za njezino proglašenje blaženom i svetom. Bog vas blagoslovio.