JRS-ove igraonice za djecu kao prilike za socijalizaciju i integraciju
Isusovačka služba za izbjeglice - JRS
Kada je osoba prisiljena napustiti svoj dom u potrazi za sigurnošću i dostojanstvenijim uvjetima života, neki na taj put moraju sami ostavivši za sobom svoje obitelji, dok neki kreću zajedno sa svojim najbližima. U ovom posljednjem slučaju posebne teškoće susreću oni najkrhkiji, djeca i starci, jer nova sredina, novi način života i novi jezik ne odgovaraju njihovoj potrebi za stabilnošću.
U Isusovačkoj službi za izbjeglice (JRS) imaju puno prilika susresti djecu izbjeglica različitog uzrasta – posve malenih, vrtićke dobi, školaraca, adolescenata i tako dalje. Nitko od njih nije došao sam, već u pratnji roditelja. Njihovi roditelji posve su zauzeti time da im osiguraju egzistenciju u novoj sredini, a djeci je prijeko potreban i susret s vršnjacima koji je zbog jezične barijere isprva znatno teže ostvariti. Stoga se nerijetko takve složene okolnosti znaju bolno odraziti na djecu, ponajviše zbog osjetljivosti njihove još mlade dobi.
JRS u tom kontekstu pruža dobar primjer kako lokalna zajednica može pomoći djeci izbjeglica da što zdravije prođu kroz tu fazu svoga života. To ostvaruje izgradnjom prilika za socijalizaciju djece izbjeglica. U tom pogledu valja spomenuti dječje igraonice koje su nedavno u JRS-u opet otpočele. Razlika je u tome što su sada osnažene i prisustvom psihoterapeuta, koji se pridružio animatorici, te tako animacija dječjih igara prolazi i pod budnim okom stručnjaka, sve kako bi igra odgovorila na jednostavne, ali temeljne potrebe najmanjih.
Na posljednjem susretu okupila su se djeca iz Ukrajine, Argentine i Rusije i to u rasponu od 3 do 11 godina. Iako je ponuditi sadržaj za tako dobno raznoliku grupu iznimno zahtjevan zadatak, animatorica i psihoterapeut znali su ne samo pronaći sadržaj koji bi u nekom trenutku odgovarao svakom prisutnom djetetu, već i povezati svu djecu u jednu grupu – ne samo zabaviti, nego i socijalizirati. Radost djece bila je neopisiva, a posebno lijepo je bilo zadovoljstvo njihovih roditelja što su ih mogli vidjeti u tako zdravom i povoljnom okruženju.
Skrb za čitave zajednice prolazi kroz skrb za najkrhkije, najmlađe i najstarije. Utoliko više kada je riječ o osobama koje su svoj dom napustile i sada pokušavaju izgraditi novi. Tada ima mnogo načina kojima možemo djeci pomoći da odrastaju u zdravoj i sigurnoj okolini. Evanđeoskim rječnikom rečeno: što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste.
