Papa: Biti svet znači ne prepustiti se logici moći i prevlasti
Draga braćo i sestre, sretan blagdan, dobar dan!
Danas slavimo svetkovinu Svih svetih. Mogli bismo steći pogrešan dojam: mogli bismo pomisliti da slavimo sestre i braću koji su u životu bili savršeni, uvijek nepogrešivi, precizni, dapače „uštogljeni“. Današnje Evanđelje, međutim, pobija tu stereotipnu viziju, tu „svetost sa svete sličice“. Naime, Isusova blaženstva (usp. Mt 5, 1-12), koja su osobna iskaznica svetaca, pokazuju upravo suprotno: govore o životu onih koji plivaju protiv struje, o revolucionarnom životu! Sveci su pravi revolucionari.
Uzmimo za primjer vrlo aktualno blaženstvo: „Blago mirotvorcima“ (r. 9) i vidjet ćemo kako se Isusov mir jako razlikuje od onoga kojega mi zamišljamo. Svi mi želimo mir, ali često ono što želimo nije pravi mir, već biti u miru, da nas se pusti na miru, nemati probleme nego mir. Isus, međutim, ne naziva blaženima mirne i spokojne, one koji su u miru, nego one koji grade mir i bore se za mir, graditelje mira, mirotvorce. Naime, mir valja graditi i, kao i svaka gradnja, zahtijeva predanost, suradnju, strpljenje. Htjeli bismo da mir padne s neba, no Biblija, naprotiv, govori o „sjemenu mira“ (usp. Zah 8, 12), jer ono klija iz tla života, iz sjemena našega srca; raste u tišini, dan za danom, kroz djela pravde pravednosti i milosrđa, kako nam pokazuju svijetli svjedoci koje danas slavimo. Skloni smo, nadalje, vjerovati da mir dolazi sa snagom i moći: za Isusa je sasvim suprotno. Njegov, i život svetaca, govori nam da sjeme mira, da bi raslo i donijelo plod, prvo mora umrijeti. Mir se ne postiže osvajanjem ili porazom nekoga, nije nikada nasilan, nije nikada naoružan. Gledao sam u emisiji „A Sua Immagine“ prilog o brojnim svetcima i sveticama koji su se borili, gradili mir, ali radom, dajući svoje živote, prinoseći svoje živote.
Kako se dakle postaje mirotvorcem? Prije svega treba razoružati srce. Upravo tako, jer svi smo opremljeni agresivnim mislima, jedni protiv drugih, oštrim riječima, i mislimo se braniti bodljikavom žicom kukanja i betonskim zidovima ravnodušja; i između kukanja i ravnodušja branimo se, ali to nije mir, to je rat. Sjeme mira traži demilitarizaciju polja srca. Kakvo ti je srce? Je li razoružano ili su u njemu te stvari, kukanje i ravnodušje, agresija? Kako se srce razoružava? Tako da se otvorimo Isusu, koji je „mir naš“ (Ef 2, 14); stojeći pred njegovim križem, koji je prijestolje mira; primajući od njega, u ispovijedi, „oproštenje i mir“. Otud se kreće, jer biti mirotvorci, biti svetci, nije naša sposobnost, to je njegov dar, to je milost.
Braćo i sestre, zavirimo u svoju nutrinu i upitajmo se: jesmo li graditelji mira? Tamo gdje živimo, studiramo i radimo, unosimo li napetost, riječi koje ranjavaju, ogovaranja koja truju, polemike koje dijele? Ili utiremo put miru: opraštamo li onima koji su nas uvrijedili, brinemo li se za one na rubu društva, iscjeljujemo li neku nepravdu pomažući onima koji imaju manje? To se zove graditi mir.
Može se, međutim, postaviti posljednje pitanje, koje vrijedi za svako blaženstvo: isplati li se tako živjeti? Nije li to gubitnički? Isus nam daje odgovor na to: mirotvorci „će se sinovima Božjim shvati“ (Mt 5, 9); svijetu se njihov život čini nepriličnim, jer ne popuštaju logici moći i prevlasti, no u Nebu će oni biti najbliži Bogu, najsličniji Njemu. Ali, zapravo i ovdje na zemlji, oni koji su zastranili ostaju praznih ruku, a pobjeđuju oni koji ljube sve i nikoga ne povrjeđuju: kao što kaže Psalam, „mirotvorac će imati potomstvo“ (usp. Ps 37, 37).
Neka nam Djevica Marija, Kraljica svih svetih, pomogne da budemo graditelji mira u svakodnevnom životu.
