Papa Lav XIV.: S Bogom, nitko nije zauvijek izgubljen
Nitko neće biti izgubljen – poruka je nade koja proizlazi iz navještaja uskrsnuća, iz pouzdanja da Bog ne zaboravlja nijedno od svoje ljubljene djece. Isusov glas zove svakoga posebno po imenu, glas koji dolazi iz budućnosti i oslobađa nas osjećaja bespomoćnosti s kojim riskiramo odustati od života. Rekao je to papa Lav XIV. danas, 2. studenog, u dan posvećen spomenu svih vjernih mrtvih, te potaknuo vjernike da prekinu svakodnevnu buku kako bi se spomenuli onih koji više nisu fizički prisutni na ovoj zemlji. U katehezi prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja, Papa se s prozora Apostolske palače obratio brojnim vjernicima okupljenima na Trgu svetoga Petra, izražavajući nadu da će posjet groblju, gdje tišina prekida frenetičnu aktivnost, za sve nas stoga biti poziv na sjećanje i iščekivanje.
Isusov glas dolazi iz budućnosti
Međutim, žalost zbog odvojenosti, za katolika je samo privremena, u svijesti povratka u život. Iščekujem uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka – ponovio je Papa riječi iz Vjerovanja te dodao:
Spominjimo se stoga budućnosti. Nemojmo biti zatvoreni u prošlosti, u suzama nostalgije. Nemojmo biti ni zapečaćeni u sadašnjosti, kao u grobu. Neka dođe do nas poznati Isusov glas, neka dođe do svakoga, jer je jedini koji dolazi iz budućnosti.
Glas koji dolazi iz vremena koje se tek treba ispuniti Isusov je glas koji nas iz sigurnosti uskrsnuća zove po imenu, priprema nam mjesto, oslobađa nas osjećaja bespomoćnosti s kojim riskiramo odustati od života.
Da nitko ne bude zauvijek izgubljen
Ta perspektiva, poraz smrti, u ovim danima početkom studenoga osvjetljava sudbinu svakoga od nas – napomenuo je Papa te podsjetio na Isusove riječi iz Evanđelju po Ivanu: "Ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan".
Jasno je središte Božje brige: da nitko ne bude zauvijek izgubljen, da svatko ima svoje mjesto i sjaji u svojoj jedinstvenosti.
Svaka je osoba čitavi svijet
To je otajstvo koje smo slavili jučer na svetkovinu Svih svetih – primijetio je Papa te objasnio – zajedništvo različitosti koje proširuje Božji život na sve kćeri i sinove koji su poželjeli biti dio njega, ali i želja upisana u srce svakog ljudskog bića, želja za priznanjem, pažnjom i radošću.
Spomenom na sve vjerne mrtve, to je otajstvo još bliže.
Božju brigu da nikoga ne izgubi, naime, i sami poznajemo iznutra, osobito kad nam se čini da smrt zauvijek odnosi neki glas, lice ili čitav jedan svijet. Jer svaka je osoba jedan svijet.
Sjećanje vraća dostojanstvo
Današnji je dan – napomenuo je Sveti Otac – dan koji izaziva ljudsko pamćenje, tako dragocjeno i tako krhko. Bez sjećanja na Isusov život, smrt i uskrsnuće neizmjerno blago svakog života izloženo je zaboravu. No u živom sjećanju na Isusa, naprotiv, čak i oni kojih se nitko ne sjeća, pa čak i oni koje povijest kao da je izbrisala, pojavljuju se u svom beskonačnom dostojanstvu.
Isus, kamen koji su graditelji odbacili, sada je kamen zaglavni (usp. Dj 4,11). To je uskrsna poruka, razlog zbog kojega se kršćani oduvijek spominju pokojnih u svakoj euharistiji i sve do danas mole da se njihovi voljeni spomenu u euharistijskoj molitvi. Iz tog navještaja izvire nada da nitko neće biti izgubljen.
(Vatican News - ll; aa)
