Papa: Uskrsnuće Isusa Krista omogućuje nam da na život gledamo s nadom
U nizu kateheza o nadi, papa Lav XIV. današnju je katehezu posvetio otajstvu života, ističući ponajprije da Kristov Uskrs rasvjetljuje to otajstvo i omogućuje nam promatrati ga s nadom. Papa je dodao da to nije uvijek lako, ni samo po sebi razumljivo:
Mnogi životi, u svakom dijelu svijeta, izgledaju naporni, bolni, puni problema i prepreka koje treba svladati. Pa ipak, čovjek prima život kao dar: ne traži ga, ne bira ga, nego ga doživljava u njegovu otajstvu od prvoga do posljednjega dana. Život ima svoju izvanrednu posebnost: darovan nam je; ne možemo ga sami sebi dati, ali ga treba stalno njegovati: potrebna je briga koja ga održava, oživljuje, čuva i obnavlja.
Napominjući da je pitanje o životu jedno od temeljnih pitanja ljudskoga srca, Papa je spomenuo vječna pitanja svakoga čovjeka u svakom vremenu: Tko smo? Odakle dolazimo? I kamo idemo?
Živjeti, zapravo, priziva smisao, smjer i nadu. A nada djeluje kao duboki poticaj koji nam pomaže koračati u teškoćama, koji nam ne dopušta odustati u naporima puta, koji nas uvjerava da nas hodočašće postojanja vodi kući. Bez nade, život bi mogao izgledati kao zagrada između dvije vječne noći, kratka stanka između prije i poslije našega putovanja zemljom. Nadati se životu, naprotiv, znači iščekivati cilj, vjerovati kao sigurno onomu što još ne možemo vidjeti ili dodirnuti, pouzdati se i prepustiti se ljubavi Oca koji nas je stvorio jer nas je ljubio i želi da budemo sretni.
Sveti je Otac upozorio da se svijetom proširila bolest nedostatka povjerenja u život te kako prijeti opasnost da život više ne bude shvaćen kao darovana mogućnost nego gotovo kao prijetnja od koje se treba zaštititi – kako se ne bi doživjelo razočaranje.
Zato je danas hrabrost živjeti i stvarati život, svjedočiti da je Bog "ljubitelj života" u punom smislu riječi, hitnije nego ikada. Rađati znači dati život nekome drugome. Svemir živih bića proširio se po tom zakonu, koji u simfoniji stvorenja doživljava zadivljujući "crescendo" koji vrhunac nalazi u duetu muškarca i žene: Bog ih je stvorio na svoju sliku i povjerio im poslanje rađanja i na njegovu sliku, to jest iz ljubavi i u ljubavi.
Papa, međutim, podsjeća i da Sveto pismo od samoga početka otkriva da život, upravo u svom najvišem obliku, onom ljudskom, prima dar slobode i postaje drama te su i ljudski odnosi obilježeni proturječnošću, sve do Kainovog bratoubojstva.
Božja logika je, međutim, potpuno drugačija. Bog zauvijek ostaje vjeran svom planu ljubavi i života; ne umara se podupirati čovječanstvo ni onda kada ono, na tragu Kaina, sluša slijepi nagon nasilja u ratovima, diskriminaciji, rasizmu i mnogostrukim oblicima ropstva.
Papa Lav XIV. istaknuo je i kako rađati znači pouzdati se u Boga života i promicati čovječnost u svim njezinim oblicima: ponajprije u čudesnoj pustolovini majčinstva i očinstva, i u društvenim okolnostima u kojima se obitelji teško nose s teretom svakodnevice, često sputane u svojim planovima i snovima.
Po istoj logici, rađati znači zauzimati se za solidarno gospodarstvo, tražiti opće dobro koje svi pravedno uživaju, poštovati i njegovati stvoreni svijet te pružati utjehu slušanjem, prisutnošću i konkretnom, nesebičnom pomoći.
Uskrsnuće Isusa Krista snaga je koja nas podupire u tom izazovu, čak i ondje gdje tame zla pomračuju srce i um. Kada se čini da je život ugašen ili zaustavljen, evo uskrsloga Gospodina koji prolazi i dalje, do svršetka vremena, i hodi s nama i za nas. On je naša nada, zaključio je današnju katehezu Sveti Otac.
(Vatican News - hjb)
