Papa: Mislio sam se povući u mirovinu, međutim predao sam se Bogu

„Prije svega, želim zahvaliti svima vama koji ste toliko radili. Želio bih da tu poruku prenesete ostalim novinarima, i u Turskoj i u Libanonu, koji su radili na prenošenju važnih poruka ovog putovanja. Svi vi također zaslužujete snažan pljesak za ovo putovanje.“ Tim je riječima papa Lav XIV. pozdravio 81 novinara u zrakoplovu na povratku iz Bejruta u Rim i odgovorio na njihova pitanja, govoreći na engleskom, talijanskom i španjolskom jeziku. Putovanje, Bliski istok, rat u Ukrajini, prisutnost Europe u mirovnim pregovorima i situacija u Venezueli bili su među temama na koje se osvrnuo Sveti Otac, koji je od libanonskog dopisnika na dar primio sliku rukom naslikanu tih dana tijekom izravnoga televizijskog prijenosa, koja prikazuje njega i simbolična mjesta koja je posjetio u 'zemlji cedrova'.

Bliski istok

Na pitanje novinara o situaciji na Bliskom istoku i kontaktima s političkim čelnicima zemalja u regiji te s američkim predsjednikom Trumpom, Papa je prije svega istaknuo da je održivi mir moguć. Napomenuo je da je već razgovarao s nekim državnicima i namjerava to i dalje činiti, osobno ili putem Svete Stolice, jer žele nastaviti poticati na mir.

Primijetio je da je upravo završeno putovanje organizirano razmišljajući o ekumenskim pitanjima, s temom Nicejskoga sabora i susretom s katoličkim i pravoslavnim patrijarsima tražeći jedinstvo u Crkvi, ali dodao je da je imao također osobne susrete s predstavnicima raznih skupina koje predstavljaju političke vlasti, pojedince ili skupine uključene u unutarnje ili međunarodne sukobe u regiji. Nastavit ćemo to činiti – kazao je – kako bismo uvjerili strane da ostave oružje i nasilje, okupe se za stolom dijaloga te traže odgovore i rješenja koja nisu nasilna, a mogu biti učinkovitija. Na novinarsko pitanje o porukama koje je primio prije putovanja, među kojima je bila i poruka od Hezbolaha, potvrdio je da ju je vidio, ali da ju u ovom trenutku ne želi komentirati te ponovno istaknuo da Crkva i dalje predlaže da se odloži oružje i traži dijalog.

Konklava i izbor

Novinare je zanimalo i kako se osjećao u konklavi kada je postalo jasno što se događa. Kazao je da je bio duboko uvjeren da je sve u Božjim rukama te pritom spomenuo knjigu naslovljenu „Primjena Božje prisutnosti“. To je doista jednostavna knjiga koju je prije mnogo godina napisao netko tko se čak ni ne potpisuje prezimenom, brat Lawrence – napomenuo je – Ali opisuje vrstu molitve i duhovnosti kojom čovjek jednostavno predaje svoj život Gospodinu i dopušta da ga Gospodin vodi. Ako želite znati nešto o meni, o mojoj duhovnosti dugi niz godina, usred velikih izazova, živeći u Peruu u godinama terorizma, budući da sam bio pozvan u službu na mjesta za koja nikada nisam mislio da ću biti pozvan služiti. Uzdam se u Boga i ta je poruka nešto što dijelim sa svima. Stoga – kazao je – kad je vidio kako idu stvari na konklavi, predao se, duboko udahnuo i rekao: Eto, Gospodine, ti si vođa, ti me vodi na putu. Osim toga, rekao je novinarima kako se još prije godinu, dvije, mislio povući no prihvatio je tu odluku u duhu predanja.

Ukrajina

Što se tiče stanja u Ukrajini, napomenuo je da iako Sveta Stolica nije članica NATO-a, mnogo je puta potaknula na prekid vatre i dijalog. Istaknuo je da je prisutnost Europe u pronalaženju rješenja važna, te da bi Italija mogla imati vrlo važnu ulogu u posredovanju među raznim stranama u sukobu. U tom bih smislu mogao predložiti da Sveta Stolica potiče tu vrstu posredovanja – rekao je – te da zajedno tražimo rješenje koje bi uistinu moglo dovesti do pravednoga mira u Ukrajini.

Putovanja

Odgovarajući na pitanje o budućim putovanjima, Papa je rekao da konačnih odluka još nema, ali da se nada da će ostvariti putovanje u Afriku, koje bi – dodao je – možda moglo biti sljedeće putovanje. Nada se da će otići u Alžir posjetiti mjesta svetog Augustina, ali i promicati dijalog te graditi mostove između kršćanskoga i muslimanskoga svijeta. Osim toga, papa Lav XIV. bi volio posjetiti Latinsku Ameriku, Argentinu i Urugvaj, koji čekaju Papin posjet. Spomenuo je i Peru precizirajući da plan još nije definiran.

Novinare je posebno zanimalo što misli o napetostima u Venezueli. Papa je kazao da se na razini biskupske konferencije i s nuncijem traže načini za smirivanje situacije, tražeći prije svega dobrobit ljudi, jer u tim situacijama pati narod, a ne vlasti. Pritom je ponovno istaknuo važnost dijaloga.

Islam i kršćanstvo

Na novinarovu primjedbu kako neki katolici u Europi vjeruju da je islam prijetnja kršćanskom identitetu Zapada i na pitanje jesu li u pravu, Papa je napomenuo da su svi razgovori koje je proteklih nekoliko dana vodio u Turskoj i u Libanonu, uključujući i one s nekoliko muslimana, bili usredotočeni na temu mira i poštovanja prema osobama različitih religija. Dodao je da je jedna od pozitivnih stvari tog putovanja upravo to što je skrenulo pozornost svijeta na činjenicu da su dijalog i prijateljstvo između muslimana i kršćana mogući. Mislim da je jedna od velikih lekcija koju Libanon može dati svijetu upravo da pokaže zemlju u kojoj su i islam i kršćanstvo prisutni i poštovani, te gdje je moguće živjeti zajedno i biti prijatelji – rekao je te istaknuo – Mislim da je to važna lekcija koju treba poslušati u Europi i Sjevernoj Americi. Možda bismo se trebali malo manje bojati i tražiti načine za poticanje istinskoga dijaloga i poštovanja.

Sinodski put Crkve u Njemačkoj

Među pitanjima novinara bilo je jedno o sinodskom putu Crkve u Njemačkoj. S jedne strane, želio bih reći da postoji prostor za poštovanje inkulturacije. Činjenica da se sinodalnost živi na određeni način na jednom mjestu, a drugačije na drugom, ne znači da mora doći do prekida – objasnio je. Međutim, potrebni su daljnji dijalog i slušanje unutar same Njemačke kako nijedan glas ne bi bio isključen, kako glasovi onih koji su moćniji ne bi ušutkali glasove onih koji mogu biti vrlo brojni, ali koji nemaju gdje govoriti i biti saslušani. Istodobno, dodao je da se posljednjih godina održavaju razgovori između njemačkih biskupa i Rimske kurije te izrazio uvjerenje da će se oni nastaviti i da će se stvari pozitivno riješiti.

Moto “In Illo Uno Unum”

Posljednje se pitanje odnosilo na njegov moto “In Illo Uno Unum” ('U Njemu koji je Jedan, mi smo jedno') i na dar koji Crkva na Bliskom istoku - sa svim svojim suzama, ranama, izazovima i svojom prošlošću - može ponuditi Crkvi na Zapadu i cijelom svijetu. Odgovarajući, Sveti je Otac istaknuo vrlo važnu poruku koju – kako je rekao – valja prenijeti svima: jedinstvo, prijateljstvo, ljudski odnosi i zajedništvo izuzetno su važni i izuzetno dragocjeni i to u svim, pa i u najtežim okolnostima. Papin je moto stoga poticaj kršćanima, ali i svima drugima da kažu da što više promičemo istinsko jedinstvo i razumijevanje, poštovanje i ljudske odnose prijateljstva i dijaloga u svijetu, to je veća mogućnost da ćemo odložiti ratno oružje, da ćemo ostaviti po strani nepovjerenje, mržnju i neprijateljstvo, te pronaći način da se ujedinimo i promičemo istinski mir i pravednost u cijelom svijetu.

(Vatican News - aa)