Papa: Nemojmo se zaustavljati u pepelu svijeta; obratimo se i gradimo iznova
Prepoznati vlastite grijehe da bismo se obratili već je nagovještaj i svjedočanstvo uskrsnuća: to, naime, znači ne zaustaviti se u pepelu, nego ustati i ponovno graditi. Tada će Vazmeno trodnevlje, koje ćemo slaviti na vrhuncu korizmenog hoda, otkriti svu svoju ljepotu i svoje značenje.
Istaknuo je to papa Lav XIV. u homiliji na misi koju je jučer, 18. veljače, na Pepelnicu predvodio u bazilici svete Sabine na rimskom brdu Aventino, ističući da kao kršćani moramo nazvati smrt njezinim imenom, nositi njezine znakove poput pepela, ali i svjedočiti uskrsnuće.
Proroštvo svetog Pavla VI. i pepeo
Podsjećajući na riječi svetog pape Pavla VI. o autosugestiji suvremenog čovjeka i njegovoj apologiji pepela, u kulturi kojom dominira metafizika apsurda i ništavila, rimski biskup je dodao:
Danas možemo prepoznati proroštvo koje su sadržavale te riječi i osjetiti u pepelu koji danas primamo težinu svijeta koji gori, čitavih gradova razorenih ratom: pepeo međunarodnog prava i pravednosti među narodima, pepeo čitavih ekosustava i sloge među ljudima, pepeo kritičkog mišljenja i drevnih lokalnih mudrosti, pepeo onog osjećaja za sveto koji prebiva u svakom stvorenju.
Božji narod prepoznaje vlastite grijehe
Euharistijskom slavlju je prethodila pokornička procesija koja je krenula iz obližnje crkve svetog Anselma, a potom je Papa u homiliji na misi u bazilici svete Sabine podsjetio da je korizma i danas snažno vrijeme zajedništva:
Znamo da je danas sve teže okupiti ljude i osjećati se narodom, ne na nacionalistički i agresivan način, nego u zajedništvu u kojem svatko pronalazi svoje mjesto. Upravo se ovdje oblikuje narod koji prepoznaje vlastite grijehe, to jest priznaje da zlo ne dolazi od navodnih neprijatelja, nego dolazi do srca, nalazi se unutar samoga života te da mu se valja suprotstaviti hrabrim preuzimanjem odgovornosti.
Nakon što sagriješimo valja priznati pogrešku i promijeniti se
Sveti Otac je potom istaknuo da je grijeh osoban, ali poprima oblik u stvarnim i virtualnim okruženjima u kojima se krećemo, nerijetko unutar pravih 'struktura grijeha' gospodarske, kulturne, političke pa čak i religijske naravi:
Sveto pismo nas uči da staviti živoga Boga nasuprot idolopoklonstvu znači usuditi se živjeti slobodu i ponovno je pronaći kroz izlazak, kroz hod. Ne više paralizirani, kruti i sigurni u vlastite stavove, nego okupljeni kako bismo hodili i mijenjali se. Tako rijetko možemo susresti odrasle ljude koji se kaju ili pak ljude, poduzeća i institucije koji priznaju da su pogriješili!
Mladi, korizma i pravedniji način života
Petrov nasljednik je također istaknuo da mladi, više nego prije, osjećaju poziv koji im upućuje Pepelnica, čak i u sekulariziranim sredinama:
Upravo mladi jasno uočavaju da je moguć pravedniji način života i da postoje odgovornosti za ono što u Crkvi i u svijetu ne funkcionira. Stoga treba početi ondje gdje možemo i s onima koji su uz nas.
Misionarska dimenzija korizme
Papa Lav XIV. je stoga pozvao da osjetimo misionarsku snagu korizme kako bismo rad na sebi otvorili prema mnogim ljudima dobre volje i nemirna srca koji traže putove istinske obnove života, u obzorju Kraljevstva Božjega i njegove pravednosti. Korizmeno nas vrijeme - dodao je - potiče na ona obraćenja, na promjene smjera, koje čine naš navještaj vjerodostojnijim. Nakon tog pokorničkog vremena u Vazmenom ćemo trodnevlju potom prijeći iz smrti u život, iz nemoći u Božje mogućnosti – istaknuo je Petrov nasljednik.
Korizmene postaje i svjedočanstvo mučenika
Sveti Otac je na kraju istaknuo da su drevni i suvremeni mučenici pioniri našega puta prema Uskrsu. Drevna rimska tradicija korizmenih postaja (stationes), u kojoj se vjernici svakoga dana korizme okupljaju u drugoj rimskoj crkvi, često povezanoj sa spomenom na mučenike - a pri čemu je bazilika svete Sabine bila prva - ima odgojnu vrijednost. Ona istovremeno upućuje na kretanje, poput hodočasnika, kao i na zaustavljanje – statio – na mjestima na kojima su podignute rimske bazilike u spomen mučenicima. Oni su kao nebrojena sjemena pripravili obilnu žetvu koju sada mi moramo sabrati – potaknuo je rimski biskup te dodao - Korizma nas oslobađa želje da pod svaku cijenu moramo biti viđeni i uči nas da radije gledamo ono što nastaje i što raste te nas potiče da tome služimo. Tako je onaj tko posti, moli i ljubi u skrovitosti u skladu s Bogom života. Njemu ponovno usmjerimo, s umjerenošću i radošću, čitavo svoje biće i cijelo svoje srce – zaključio je papa Lav XIV.
(Vatican News - adb; md)
