Papa svećenicima: Suobličite se Kristu, neka vas ne određuju zadaci i rezultati
Papa Lav XIV. je uputio pismo više od 1 500 svećenika iz nadbiskupije u Madridu, okupljenih ovih dana na susretu naslovljenom Convivium. Riječ je o velikoj Skupštini svećenika koja se održava danas, 9. veljače, i sutra, 10. veljače, a koju je sazvao nadbiskup kardinal José Cobo Cano. Na njoj su se okupili svećenici koji u španjolskoj prijestolnici imaju odgovornosti u župnim pastoralnim vijećima, redovničkim zajednicama, dekanatima, pokretima i novim crkvenim stvarnostima. Četiri su teme o kojima su sudionici pozvani razmišljati, a proizašle su iz radova otprilike 300 skupina u toj nadbiskupiji koje su sudjelovale u procesu podijeljenom u tri faze. Teme su dakle umor i usamljenost svećenika, administrativno preopterećenje, odnos s biskupima te revizija struktura koje mogu otežati evangelizaciju.
Mirno i iskreno promišljanje
Skupština je prilika za bratstvo i jedinstvo kako biste raspravljali o zajedničkim pitanjima, ali i pružili uzajamnu potporu u zajedničkom poslanju – piše Sveti Otac svećenicima kojima ponovno izražava zahvalnost za njihovo zalaganje u župama i različitim stvarnostima, često usred napora, složenih situacija i tihog zalaganja. Uz te riječi blizine i ohrabrenja, Papa daje mirno i iskreno promišljanje o samoj figuri svećenika u današnjem kulturnom i društvenom kontekstu. U tim se kontekstima u mnogim područjima očituju uznapredovali procesi sekularizacije, rastuća polarizacija javnog diskursa i sklonost pojednostavljivanju složenosti ljudske osobe, tumačeći je kroz ideologije ili djelomične i nedostatne kategorije. Rimski biskup stoga dodaje:
U takvim kontekstima postoji rizik da instrumentaliziramo, banaliziramo ili potisnemo vjeru u sferu nevažnoga, dok se istodobno učvršćuju oblici suživota koji isključuju sve ono što upućuje na transcendentno.
Ravnodušnost i drugačije kulturno okružje
Petrov nasljednik ističe da ne smijemo zanemariti ni duboku kulturnu promjenu, odnosno postupno nestajanje zajedničkih referentnih točaka. Naime, dugo je vremena kršćansko sjeme nalazilo vrlo plodno tlo jer su moralni jezik, velika pitanja o smislu života i neka temeljna shvaćanja bili, barem djelomično, zajednički. Danas je to zajedničko tlo znatno oslabjelo i mnoge konceptualne pretpostavke koje su stoljećima olakšavale prenošenje kršćanske poruke prestale su biti očite, a u mnogim slučajevima i razumljive. Papa pritom napominje:
Evanđelje se danas ne susreće samo s ravnodušnošću, nego i s drukčijim kulturnim okružjem u kojem riječi više nemaju isto značenje i u kojem se prvi navještaj više ne može uzeti zdravo za gotovo.
Novi nemir među mladima
Međutim, Sveti je Otac čvrsto uvjeren da se u srcu mnogih ljudi, osobito mladih, budi novi pozitivan nemir. Apsolutiziranje blagostanja nije donijelo očekivanu sreću, sloboda odvojena od istine nije proizvela obećano ispunjenje, a materijalni napredak sam po sebi nije uspio zadovoljiti najdublje želje ljudskog srca. Uz to, prevladavajuće perspektive, zajedno s određenim hermeneutičkim i filozofskim tumačenjima sudbine čovječanstva, nisu pružile dostatne odgovore, nego su često ostavljale još veći osjećaj umora i praznine. Upravo se zato mnogi ljudi počinju otvarati iskrenijem i autentičnijem traženju koje ih ponovno vodi prema susretu s Kristom. Papa stoga napominje da za svećenike to nije vrijeme povlačenja ili odustajanja, nego vjerne prisutnosti i velikodušne raspoloživosti. Stoga ohrabruje:
Tako postaje jasnije kakve svećenike Madrid, ali i cijela Crkva, trebaju u ovom vremenu. Ne muškarce određene mnoštvom zadataka ili pritiskom rezultata, nego ljude suobličene Kristu, sposobne podupirati svoju službu kroz živi odnos s njime, koji je raspiren euharistijom i koji se izražava u pastoralnoj ljubavi obilježenoj iskrenim sebedarjem.
Valja ponovno istaknuti najautentičniju bit svećeništva
Papa Lav XIV. stoga ističe da nije potrebno izmisliti nove modele niti preoblikovati identitet samih svećenika, nego s obnovljenom snagom ponovno predložiti svećeništvo u njegovoj najautentičnijoj srži, odnosno biti alter Christus kroz službu proživljenu u intimnosti s Bogom i kroz konkretno služenje ljudima.
Uloga svećenika
Rimski biskup napominje da svećenik ne živi da bi se pokazao, ali niti da bi se skrivao. Njegov život mora biti vidljiv, dosljedan i prepoznatljiv, iako ga ljudi ne razumiju uvijek. Svećenik nikada nije svrha samome sebi. Cijeli njegov život pozvan je upućivati na Boga i hoditi prema njegovom otajstvu, bez zauzimanja njegova mjesta. Svećenik mora biti u svijetu, ali ne od svijeta – zaključuje Papa te dodaje:
Na tom se putu nalaze celibat, siromaštvo i poslušnost, ne kao nijekanje života, nego kao konkretan način na koji svećenik može u potpunosti pripadati Bogu, nastavljajući hoditi među ljudima.
Dom koja prihvaća i štiti
Petrov nasljednik ističe da je Crkva pozvana biti kao zajednička dom gdje svatko ima svoje mjesto. Ona mora osobito prema svojim svećenicima biti kuća koja prihvaća, štiti i nikada ne napušta. Upravo se na taj način treba živjeti svećeničko bratstvo, kao konkretno iskustvo osjećaja odgovornosti jedni za druge, pažnje prema životu naše braće i spremnosti da se međusobno podupiremo – potiče Sveti Otac te dodaje:
Dragi moji, neka se nitko ne osjeća izložen ili sam u vršenju svećeničke službe: zajedno se oduprimo individualizmu koji osiromašuje srce i oslabljuje poslanje!
Izvori, ali i kanali
Rimski biskup nadalje u pismu ističe da svećenički život ne stoji sam od sebe, nego se oslanja na živu tradiciju i učiteljstvo Crkve. Ukorijenjen u tom temelju, svaki svećenik izbjegava graditi kuću na pijesku djelomičnih tumačenja ili isticanja okolnosti, nego se oslanja na čvrstu stijenu koja mu prethodi i koja ga nadilazi. Papa potom ističe da su sakramenti istinska snaga koja gradi Crkvu, da ih svećenici trebaju slaviti i primati na dostojanstven i prikladan način:
Ne zaboravite da niste izvor, nego kanal, te da i vi trebate piti od te vode. Stoga ne zanemarujte ispovijed, vraćajući se uvijek milosrđu koje naviještate.
Petrov nasljednik na kraju ističe da nitko ne bi trebao biti zatvoren u sebe ni narušavati sklad cjeline, pa tako ni u Crkvi s raznim karizmama i duhovnostima kroz koje Gospodin obogaćuje i podupire svećeničku službu.
Poziv na svetost
Papa Lav XIV. je zaključio pismo pozivom na svetost potičući svećenike da budu klanjatelji i osobe duboke molitve jer ona daje smisao onome što rade svaki dan te iz nje proizlazi njihovo služenje.
(Vatican News - sc; md)
